7.11.24. - Četvrtak
Galerija je otvorena od 8 do 17 sati.
Molimo da nas prije dolaska kontaktirate
mailom ili na 0916177651.
7.11.24. - Četvrtak
Galerija je otvorena od 8 do 17 sati.
Molimo da nas prije dolaska kontaktirate
mailom ili na 0916177651.
Menci Clement Crnčić rođen je 3. 4. 1865. u Brucku na Muri. Otac, graničarski časnik namijenio je sinu vojničko zvanje. Menci je osnovnu školu polazio u Beču, a vojnu gimnaziju u St. Poltenu i Hranicama u Moravskoj 1876.-1882. Sa sedamnaest godina odlučio je napustiti vojnu gimnaziju i studira slikarstvo. Nakon studija na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, 1882.-1884., prelazi u Munchen. Zbog pomanjkanja sredstava ne upisuje se na Akademiju i zadržava se samo kraće vrijeme u gradu na Isaru.
Očekujući stipendiju boravio je u Novoj Gradiški kod sestre Marie. Izgleda da je ondje češće svraćao, kad god bi se našao bez sredstava, intenzivno slikajući pejzaže i portrete, od kojih su se neki do danas sačuvali.
Studij slikarstva nastavio je na Akademiji u Munchenu kod prof. Nikolausa Gysisa 1889.-1892. stipendijom Krajiške imovine, odgojne i obrazovne zaklade.
Predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Iso Kršnjavi uočivši u njemu izvanrednog crtača šalje ga, sa stipendijom, god. 1894. na studij grafike poznatom grafičaru Wiliamu Ungeru na bečku Akademiju. Već 1894. boravi, zbog Ungerove bolesti, nekoliko mjeseci zajedno s profesorom u Lovranu.
Prijateljstvo studenta i profesora nastavlja se i poslije Crnčićeva završetka studija grafike 1897. korespondencijom s profesorom sve do Crnčićeve smrti. Za vrijeme studija grafike dobio je god. 1896. Fugerovu zlatnu medalju za najbolji rad, te 1897. specijalnu nagradu Akademije, a devet njegovih grafika nalaze se u zbirci Albertina u Beču. Boravak s Ungerom u Lovranu ponukao ga je 1895. da se za volju slobode odrekne stipendije. Do završetka studija 1897. godine živio je naizmjence u Beču i Lovranu, a potom stalno u Lovranu kod brata Alberta, do odlaska u Zagreb 1900. Za tog boravka slikao je mnogo po Istri i Hrvatskom primorju.
Crnčić se prvi put predstavio javnosti reprodukcijom krajolika u Albumu hrvatskog Društva umjetnosti. Iz tog je razdoblja i njegova izvanredna slika Djevojčica (1890.), koja pokazuje sve oznake munchenske škole. Za vrijeme studija povremeno je izlagao u Zagrebu i u inozemstvu (Budimpešta, Petrovgrad, Pariz), na izložbama Društva hrvatskih umjetnika, kao i na izložbama domaćih i stranih umjetnika u Opatiji, gdje su mu prodane mnoge slike.
Od početka studija grafike, od god. 1894., izlaže i svoje bakropise. Od prve samostalne izložbe koju je imao 1900.-1901. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu u okviru Druge izložbe Društva hrvatskih umjetnika, kad je izložio 39 uljanih slika i grafika, bio je prihvaćen kao gotov umjetnik, izraziti slikar mora, što ostaje cijeli život. Pobudio je interes u likovnom životu Zagreba načinom svog izraza, bogatstvom i blistavošću boja i kvalitetom grafika.
Posebno je bio aktivan 1902. kad je boravio na Plitvičkim jezerima s Ferdom Kovačevićem i Tomislavom Krizmanom. U listopadu sudjeluje na internacionalnoj izložbi u Opatiji, a u prosincu izlaže samostalno u salonu E. Artina u Beču.
Nakon iziožbe u Beču dobio je početkom 1903. carsku subvenciju od 2000 kruna za izradu serije bakropisa iz Hrvatskog primorja i Dalmacije. U proljeće 1903. dulje je boravio u Opatiji, donijevši iz Hrvatskog primorja i Kvarnera mnogo slika, koje se odlikuju jakom pastoznošću, osim nekih manje pastoznih iz perivoja u Lošinju. Te godine nastao je i ciklus slika iz Gorskog kotara, kad je ondje boravio s B. Čikošem i T Krizmanom. Sudjelovao je i na izložbi hrvatskih umjetnika u Pragu, a 1. listopada osnovao je zajedno sa Čikošem privatnu slikarsku školu, koja godine 1907. prerasta u Višu školu za umjetnost i umjetni obrt, a potom u Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je bio profesor do kraja života.
S Milanom Šenoom ostvario je 1905. studijsko putovanje Italijom, Švicarskom, Francuskom, Belgijom, Njemačkom i Austrijom. S Otonom Ivekovićem putovao je 1907. Italijom do Napulja, a 1908. upoznao je Bosnu i Hercegovinu putujući autom s Gustavom Pongratzom i Emilom Kulmerom.
U kolovozu 1906. izlaže na 11. izložbi Saveza jugoslavenskih umjetnika "Lada" u Sofiji.
Godine 1908. promaknut je od pomoćnog učitelja u stručnog učitelja s naslovom profesora na Umjetničkoj školi.
Početkom 1910. sklapa brak sa slikaricom Linom Virant. 1911. rodio mu se sin Menci Clement, a 1915. kćerka Branka. Godine 1913. gradi vilu u Novom Vinodolskom u kojoj je slikajući provodio sve slobodno vrijeme, često pozivajući svoje učenike i prijatelje.
Prvu samostalnu izložbu u Salonu Urlich imao je 1911. i od tada su se u tom salonu redale samostalne izložbe gotovo svake godine do kraja njegova života.
Uz ostale slike izložio je 1911. i ciklus slika s Velebita. Novi motiv donio je i promjenu načina slikanja.
U Beču sudjeluje 1913. na izložbi udruženja bečkih umjetnika, a 1914. priređuje u Zagrebu s prof. Arturom Schneiderom međunarodnu grafičku izložbu Hrvatskog društva umjetnosti. Prvi član JAZU postao je 1919. Sudjelovao je na izložbi jugoslavenskih grafičara 1926. u Zurichu i St. Gallenu. U listopadu 1927. požar u njegovu ateljeu uništava mu mnoga djela. Od 1920. do 1928. direktor je Strossmayerove galerije slika. U tom razdoblju preuredio je Galeriju, načinio nov postav i poduzeo prvo fotografiranje umjetnina. Umro je u Zagrebu 9. 11. 1930 godine.
Smrt velikog hrvatskog umjetnika došla je ubrzo nakon što se vratio sa subotnje popodnevne šetnje uz rijeku Savu u blizini Podsuseda. Posljednje su umjetnikove riječi bile, kako je inače, opčaran prirodom, govorio: kako je priroda lijepa, sutra moram opet doći i slikati je.