Ranko Ajdinović rođen je 1983. godine u Karlovcu.
Diplomirao je slikarstvo 2019. godine na Umjetničkom fakultetu u Ljubljani.
Najčešće slika apstraktne slike tehnikom akrila.
Bavio se izlaganjem i predstavljanjem umjetničkih djela u službenim galerijskim prostorima širom Hrvatske.
Njegovi radovi se nalaze kod mnogih poznatih kolekcionara u Hrvatskoj, SAD-u, Francuskoj...

Amalija Albaneže  rođena je 1988. godine u Zagrebu.
Školu za primjenjenu umjetnost i dizajn završila je 2008. godine.
Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Zoltana Novaka.
U sklopu programa Erazmus provela je jedan semestar na Akademiji umjetnosti u Sofiji.
Sudjelovala je u nekoliko likovnih kolonija, te izlagala na skupnim izložbama.
Živi i radi u Zagrebu.

Vlasta Pastuović Aleksić, rođena je 7.11.1963. godine u Sisku.
2015. godine na College of Visual Arts (Arthouse) u Ljubljani završila je preddiplomski sveučilišni studij slikarstva. /B.F.A./
2016. godine na College of Visual Arts (Arthouse) u Ljubljani, završila je diplomski sveučilišni studij te stekla akademski naziv magistre likovnih umjetnosti. /M.F.A./
Osim slikarstvom bavi se oblikovanjem u glini, izradom umjetničkog nakita i fotografijom.
Bavi se i podučavanjem iz područja likovne kulture, osmišljava i vodi likovne radionice za djecu i odrasle.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika – HDLU-a, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb – HDLU Zagreb i Hrvatskog keramičarskog udruženja iz Varaždina – Kerameikon.
Do sada je izlagala na brojnim skupnim, žiriranim izložbama slika u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, USA), te realizirala 23 samostalne izložbe slika.
Živi i radi u Zaprešiću.

Ivan Andrašić rođen je 21. prosinca 1959. godine u Molvama, gdje je pohađao osnovnu školu, dok je gimnaziju završio u Ðurđevcu.
Diplomirao je 1983. godine na odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U Koprivnici živi i djeluje od 1988.
Kao samouk počinje slikati vrlo rano u maniri hrvatske naive, a prvu samostalnu izložbu priređuje već 1971. godine.
U početku je osnovni izražajni medij Ivana Andrašića slikanje na staklu i crtež solidne grafičke čistoće.
Tijekom vremena se pitomi pejsaž molvarske okolice u likovnom izrazu Ivana Andrašića pročišćavao do nadrealne čistoće, u kojoj meki krajolik Podravine poprima putene obline žena, a ženski se likovi spajaju s blagim i erotiziranim tlom Podravine.
Otkrivanje stanovite mekoće i paučinaste prozračnosti kao izuzetno snažnog izražajnog sredstva, Andrašića je neminovno vodilo otkriću i prihvaćanju akvarela kao tehnike kojom je ostvaren spontani odmak od prepoznatljive podravske manire k pejsažnom slikarstvu u kojem ugođaj oscilira od akademski korektnih bilježaka do duboko osobnih impresija.
Osamdesetih i devedesetih godina izradio je nekoliko grafičkih mapa, te djelovao kao ilustrator knjiga i zbirki pjesama podravskih autora.
Tijekom puna četiri desetljeća sudjelovao je na više od tristo skupnih izložbi diljem Europe, Sjeverne Amerike i Kanade, dok samostalno izlaže na šezdesetak izložbi.
Član je DNLUH-a i ZSUH-a.

Vladimir Vrljić Ankin   rođen je 1950. godine u Garcinu kraj Slavonskog Broda.

Studirao je hrvatski jezik i književnost, i filozofiju od 1971. do 1976. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Počeo je učiti slikarstvo 1978. godine u ateljeu profesora Vilima Svećnjaka, a osamostalio se nakon tri godine.

Iza sebe ima šeszdesetak samostalnih izložbi i mnoge skupne izložbe.

Zlatko Kauzlarić Atač rođen 1945. u Koprivnici hrvatski je kazališni redatelj i slikar.
1964. završio je gimnaziju i upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.
1968. postaje suradnik u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, gdje ostaje do 1973., kad postaje asistent na ALU, gdje i danas radi kao redovni profesor i obnaša dužnost dekana.
Od sedamdesetih godina intenzivnije se bavi scenografijom i kostimografijom, i do danas ima više od 130 predstava, a i kao redatelj postavio je 1996. u HNK Ivana pl. Zajca operu "Rigoletto" koja je dobila niz nagrada i priznanja.
U svom slikarskom opusu izlagao je na niz kolektivnih i šezdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, za što je takoder dobio niz nagrada i priznanja.

Dubravka Babić rođena je u Zagrebu. Nakon završene gimnazije 1969. upisala je studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1974. diplomira, a 1976. magistrira u klasi profesora Albert Kinerta. Godine 1984. i 1985. koristi stipendiju francuske vlade za specijalizaciju grafike u Parizu.
Studijska putovanja: Italija, Austrija, Engleska, Mađarska, Nizozemska, Francuska, Grčka, Španjolska, Egipat, Jordan, Izrael, Kina, SAD.
Od 1972. izlaže na stotinjak samostalnih i na oko 400 kolektivnih izložbi u zemlji i svi­jetu.
Sudionica je brojnih likovnih radionica, kolonija i simpozija.
Radovi Dubravke Babić nalaze se u mnogim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u zemlji i svi­jetu.
Bibliografija D. Babić čini nekoliko stotina tekstova u katalozima, stručnim časopisima i novinama.
Godine. 1987. objavljena je monografija Dubravka Babić autora Vladimira Malekovića u izdanju GZH-Biblioteka Prizma.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Radila je i radi u mnogim komisijama za likovnu djelatnost: članica Umjetničkog savjeta HDLU-a; predsjednica komisije za likovnu djelatnost Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i znanosti grada Zagreba; članica komisije za muzejsku i galerijsku djelatnost RH; predsjednica komisije za likovnu, vizualnu i audiovizualnu umjetnost RH; članica komisije za međunarodnu kulturnu suradnju RH; člani­ca komisije za dodjelu stipendija RH za umjetničko područje; članica komisije za dodjelu stipendija grada Zagreba za umjetničko područje itd.
Godine 1985. zaposlila se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Od 1989. do 1990. vršila je dužnost direktorice, a od 1990. do 1992. mandat prodekanice ALU u Zagrebu.
Od 1995. do 1999. obnašala je dužnost dekanice ALU u Zagrebu.
U mandatu Dubravke Babić, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu nagrađena je Nagradom grada Zagreba.

Branko Bahunek rođen je 13. prosinca 1935. u Zagrebu, gdje je od 1950. u Školi za primijenjenu umjetnost počeo ulaziti u tajne slikarskog umijeća.
Susret s uvaženim hrvatskim slikarom starije generacije i pedagogom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, prof. Ivanom Šebaljom za Bahuneka je značio prekretnicu.
Pod Šebaljevim budnim okom Bahunek stasa u slikara.
No, sve do 1970. još se ne odlučuje na poziv samostalnog profesionalnog slikara, već djeluje u struci dekoratera.
Prva samostalna izložba 1974. u Zagrebu donosi mu priznanje publike i kritike, te odjek koji je te iste godine okrunjen nagradom "Prix d'honneur" u Ljubljani, Slovenija.
Od tada se redaju brojne samostalne i skupne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu: Berlin, Rotterdam, Princeton, Bruxelles, Zurich, Munchen, Duisburg, Kiel, Amsterdam, Wien, Pariz, Nice, Morges, New York, Toronto, Padova, Caracas, Seul…
Izlagao je na više od 50 samostalnih i 350 grupnih izložbi, te dobio mnoge nagrade kako kod nas tako i u inozemstvu.
Najznačajnija je 3.nagrada (Brončana medalja) iz 1976. godine u Parizu na Internacionalnom jesenskom salonu u Grand Palaisu.
Slikar Branko Bahunek preminuo je u rujnu 2005. godine.

Ante Bakter, slikar iz Iloka rođen je 24. rujna 1970. godine u Bačkoj Palanci.
U Iloku pohađa osnovnu školu kao i srednju kulturološkog smjera.
Slikanjem se počeo se baviti vrlo rano, već od srednjoškolskih dana kada je olovkom bilježio portrete svojih suučenika i prijatelja te pejzaže Iloka i Dunava.
U vrijeme boravka u Njemačkoj (1992. - 1995.) okušava se u pastelu te prelazi na slikanje pejsaža. Posljednjih desetak godina okušava se u ulju, što mu vrlo dobro uspijeva.
Tehnici ulja na platnu ostao je vjeran do danas jer se pokazalo da je to tehnika u kojoj najbolje može osloboditi svoj likovni izričaj, omogućena mu je sloboda pokreta, slojevitost boje i eksperimentiranje koloritom.
Do sada je imao 20 samostalnih izložbi u Republici Hrvatskoj kao i oko 20 skupnih, koje su uglavnom bile humanitarnog karaktera.
Više od 20 godina aktivno sudjeluje u mnogobrojnim humanitarnim akcijama.
Sudjelovao je na mnogim umjetničkim susretima — likovnim kolonijama diljem Hrvatske: Starigrad-Paklenica (1997.), Risnjak (1997.), Tuheljske Toplice (1997.), Opatija (1998.), Karlovac (1998.), Samobor (1998), Vukovar (1998.), Ilok (Likovna kolonija “Rabra” u gostima 1998.), Pisarovina (1998.), Krašić (1998.), Ilok 2003., 2004.) i dr.
Djela mu se nalaze u mnogim privatnim zbirkama diljem Hrvatske i svijeta.
Svojim djelima Ante Bakter obogatio je stalni postav nove galerije u Zlatar Bistrici koja je otvorena u čast dolaska Svetog oca Ivana Pavla II u Hrvatsku.
Član je likovnih udruga “Fortuna art” i “Hrvatsko likovno društvo” iz Zagreba.
Živi i radi u Zagrebu gdje je zaposlen i aktivno se bavi slikarstvom, sustavno nadograđuje znanje iz područja slikarstva, razvija se i istražuje na tom području, upisuje razne radionice i tečajeve kao i studij na privatnoj akademiji u Splitu.

Koraljka Beker rođena je 1965. godine u Zagrebu, gdje je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna 1984. godine te Akademiju likovnih umjetnosti (ALU),
u klasi profesora Đure Sedera, 1990. godine.
Nakon studija se intenzivno bavi slikarstvom i ilustracijom.
Izlagala je na dvadesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te sudjelovala u radu likovnih kolonija: "Kaštel Grobnik", te "Maestral".
Slikarstvo joj je prikazano u knjizi Josipa Depola "Figuracije u hrvatskom slikarstvu 1970. do 1995."
Osim slikarstvom, bavi se grafičkim dizajnom te povremeno izrađuje ilustracije za dječje listove (Smib, Modra lasta) i naslovne stranice knjiga.
Stalna je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) od 1990. godine i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) od 2005. godine.
Živi i radi u Zagrebu.

Miljenko Bengez rođen je 1954. godine u Zagrebu.
Od 1984. do 1988. godine suradnik je u ateljeu prof. Vilima Svečnjaka.
1989. odlazi u Italiju na "Campo pel restauro-Lorenzo de Medici" gdje izučava restauriranje umjetničkih slika u tehnici ulja na platnu.
U SAD putuje 1991. godine, a nakon ponude galerije "Multiple Impressions" iz Soho-a da izlaže svoje radove kao galerijski autor, ostaje u New Yorku više godina.
Nakon samostalne izložbe u Ljubljani 1987. godine izlagao je u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu, Puntu, Komiži, Bjelovaru Rovinju, Milanu, Bologni, Anconi, Sieni and Livornu, te u New Yorku.
Sudjelovao je na 50-ak zajedničkih izložbi u Hrvatskoj, Europi i SAD.
Slike Miljenka Bengeza nalaze se u privatnim kolekcijama u Europi, SAD, Japanu, Južnoj Americi.
Njegovi radovi mogu se razgledati na stalnim izložbama u New Yorku, Singapuru, Milanu, Zagrebu i Dubrovniku.
Miljenko Bengez trenutno živi i radi u Zagrebu.

Mersad Berber rodio se 1.1.1940. godine u Bosanskom Petrovcu, u Bosni i Hercegovini.
Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani 1963. godine, u klasi profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike, kod profesora Rike Debenjaka, na ALU u Ljubljani, dovršava 1965. godine.
Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji, Ljubljana. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti, koje je doskora zadobilo interkontinentalne razmjere.
Izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu postaje 1978. godine. Profesor Berber pripada, u međuvremenu, među najpoznatije i najtraženije suvremene svjetske umjetnike, a njegovi radovi su sada sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki kao i muzeja u čitavom svijetu. Tate Gallery u Londonu je 1984. godine otkupila njegov rad čime ga je neupitno svrstala uz bok svih velikana okupljenih u ovom najprestižnijem svjetskom muzeju.
Vrsnost crtača i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Washingtonu, Sarajevu i Zagrebu. Autor je crtanog filma "Tempo secondo", u proizvodnji "Zagreb filma", 1980-1985. godine.
Započevši s 1966. godinom pa do danas dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista "Oslobođenje" te nagrada ZAVNOBIH-a (1992). Među svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u Sao Paolu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Delhiju (Velika premija Lalit Kala Academy, 1978. kao i I. nagradu World Book Fair, 1980. godine), Monte Carlu (Nagrada ICOM-a, 1978. godine), Madridu, Leipzigu, Varni, Krakowu (Trijenale 1997. godine).
Opsežne monografije objavljene su 1980. i 1985. godine u izdanju Mladinske knjige, Ljubljana, te 1997. godine u izdanju Sol Intercontinental, Ljubljana.
Berber Mersad preminuo je 7. listopada 2012. godine.

Ante Bergam - Momin rođen je na otoku Krapnju 1950. godine.
Prvu samostalnu izložbu postavio je 1971.
Od 1975. godine prof. Miljenko Janković počinje ga u svom ateljeu u Šibeniku podučavati slikanju.
1979. u Beogradu upisuje pedagošku akademiju likovni smjer a u klasi prof. Miluna Mitrovića i Ante Gržetića.
Od 1995. živi i radi u Njemačkoj u gradu Ellwangenu. Tu djeluje kao slikar i inicijator likovnog života.
1999. Organizira projekt "Djeca slikaju za djecu bolesnu od raka".
2001. U suradnji sa "Aalen City aktiv" osniva internacionalno druženje slikara pod nazivom "Open ART".
2002. godine Ante Bergam stekao je status umjetnika Njemačke.

Josip Biffel rođen je 1933. godine u Zagrebu.

Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1959. godine.

Oslikao je nacionalni spomenik BiH - Franjevački samostan i Crkva Uznesenja Blažene DjeviceMarije u Šćitu.

Radovi mu se nalaze u raznim kolekcijama i muzejima,uključujući:

Moderna galerija Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Gradski muzej Varaždin, zbirka crteža Nacionalne i sveučilišne biblioteke, Muzej u Vukovaru, Muzej suvremene umjetnosti Beograd, Zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu, Hrvatski povijesni institut u Beču, Museo dell Arte Moderna Vaticano, Istituto per Arte e Spiritualita-Brescia, Wallfahrtskapelle-Ebermannstadt, Gallery Rochester-New York itd.

Umro je 2018. godine u Zagrebu.

Charles Billich rodio se u Lovranu 6.9.1934. kao Karlo Bilić.
Zbog neslaganja s vlastima emigrirao je 1956. Godine u Australiju.
Završio je studij umjetnosti u Melbourneu.
Radio je razne poslove dok nije postao poznati slikar.
Motivi njegovih slika su vrlo raznoliki poput portreta, prikaza sportskih događanja, baleta, arhitekture, kazališta, religijskih motiva ...
Bio je službeni umjetnik velikog broja sportskih i kulturnih događanja poput utrke formule 1 u Melbourneu 1996. godine, kandidature Pekinga za Olimpijske igre i službeni umjetnik Olimpijskih igara u Pekingu 2008. itd.
Bio je službeni umjetnik olimpijskih ekipa SAD-a i Australije, na Olimpijskim igrama u Atlanti, Sydneyu, Ateni i Pekingu.

Imao je izložbe slika u sjedištu UN-a u New Yorku, u Pekingu Tokiju, Rimu, Hong Kongu, Londonu, Moskvi, Melbourneu, Sydneyu, Zagrebu, Lovranu itd.
Njegove slike nalaze se u muzejima i galerijama širom svijeta npr. u Vatikanu, u Olimpijskom muzeju u Lausanneu, u Muzeju Crvenog križa u Ženevi, u zgradi UN-a u Ženevi, u zgradi japanskog parlamenta, u hramu Shaolin u Kini itd.
Dobio je velik broj nagrada, uključujući titulu počasnog građanina Atlante, počasni doktorat Američke sportske akademije, nagrade u Australiji, Italiji, Kini i drugdje.
O njemu je napisano nekoliko knjiga.
U Kini su objavljene poštanske marke s motivima njegovih slika.

Ludmila - Milica Biželj rodena je 2. siječnja 1936. godine u Grabrovu Potoku nedaleko od Kutine.
Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu diplomirala 1966. godine "Likovne umjetnosti" u klasi profesora Mladena Veže.
Godinama je djelovala kao nastavnik u Osnovnoj školi "Dr. lvan Ribar" u Zagrebu.
Od 1981. godine nosi naziv zaslužni likovni pedagog Hrvatske.
Čtan je Likovnog društva Grupa 69 u Zagrebu.
Živi i djeluje u Zagrebu.

Mladen Bolfek rođen je 2. listopada 1972. godine u Karlovcu, gdje je završio osnovnu i srednju tehničku školu.
Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (odsjek slikarstva), u klasi profesora Vasilija Jordana.
Diplomirao je u veljači 2001. godine pod mentorstvom profesora Zlatka Kauzlarića – Atača.
Do sada je izlagao na deset samostalnih i oko osamdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Bavi se grafičkim dizajnom i ilustracijom.
Živi i radi u Karlovcu.

Josip Botteri Dini rodio se 1943. u Zagrebu.
Diplomirao je slikarstvo kod prof. Miljenka Stančića 1968.
Samostalno je izlagao preko stotinu puta u zemlji i svijetu: Pariz, Milano, Frankfurt, Padova, Toronto, Los Angeles, Ljubljana, Zagreb, Mostar, Split, Dubrovnik i dr.
Bavi se izradom mozaika i vitraja.
Profesor je na Likovnoj akademiji u Splitu.

Boris Bućan je rođen 15. ožujka 1947. godine u Zagrebu gdje 1967. završava Školu za primijenjenu umjetnost.
Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, a studij nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1972. godine.
Još za vrijeme studija počinje se intenzivno baviti grafičkim oblikovanjem i privlači pažnju plakatima za Galeriju SC-a i Dramsko kazalište Gavella.
1982. godine Bućan je stvorio sada već legendarno rješenje plakata za balet Igora Stravinskog "Žar ptica".
Za njega može reći da je jedan od najuspješnijih hrvatskih slikara u povijesti, ne samo zbog toga što je od 1984. dobio više od dvadeset vrhunskih međunarodnih nagrada i priznanja (mnoga od toga su Grand Prix), nego ponajviše stoga što mu je čuveni svjetski muzej Victoria & Albert Museum iz Londona u svom jedinstvenom pregledu najuspješnijih plakata dvadesetog stoljeća (od 1870. do danas) dodijelio naslovnu stranu u svom reprezentativnom katalogu.
Bućanovi radovi danas se nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama (New York, München, Essen, Melbourne).
Na Venecijanskom biennalu 1984. godine predstavlja bivšu SFRJ serijom plakata velikog formata za HNK u Splitu. 1989. godine sudjeluje na Biennalu u Sao Paulu, a 1992. na Triennalu u Milanu.
Od 1987. godine izlaže isključivo slike i crteže.
Bućan je izlagao na više od 80 samostalnih izložbi (Ljubljana, Edinburgh, Venecija, Sarajevo, Shanghai, Ankara, Zagreb, Melbourne, New Jersey, Copenhagen, Adelaide, Jerusalem, Dordrecht, Wiesbaden, Berlin, Osijek, Rijeka), te učestvovao na više od 160 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva 2006. godine.

Na ovoj stranici prikazano je 30 radova iz grafičke mape Borisa Bućana.
Grafike se mogu kupiti sa ili bez okvira.
Navedene cijene odnose se na grafike s okvirom.

Joaquin Capa je španjolski slikar rođen u Santanderu 1941. godine.
Učio je u školi likovne umjetnosti u Madridu.
Njegova djela se nalaze u mnogim muzejima, poput Muzeja apstraktne umjetnosti u Cuenci, Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, Muzeju umjetnosti u Los Angelesu itd.
U braku je s poznatom slikaricom Maríom Luisom Sanz.

Marc-Antonio Cinotti rođen je 1975. godine u Zagrebu, gdje je završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, smjer slikarstvo.
2003. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Iste godine diplomirao je i na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, smjer tekstilni dizajn.
Uz slikarstvo se aktivno bavi grafikom, kiparstvom, te povremeno fotografijom.
Marc-Antonio Cinotti živi u Zagrebu gdje radi kao profesor likovne umjetnosti.

Menci Clement Crnčić rođen je 3. 4. 1865. u Brucku na Muri. Otac, graničarski časnik namijenio je sinu vojničko zvanje. Menci je osnovnu školu polazio u Beču, a vojnu gimnaziju u St. Poltenu i Hranicama u Moravskoj 1876.-1882. Sa sedamnaest godina odlučio je napustiti vojnu gimnaziju i studira slikarstvo. Nakon studija na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, 1882.-1884., prelazi u Munchen. Zbog pomanjkanja sredstava ne upisuje se na Akademiju i zadržava se samo kraće vrijeme u gradu na Isaru.
Očekujući stipendiju boravio je u Novoj Gradiški kod sestre Marie. Izgleda da je ondje češće svraćao, kad god bi se našao bez sredstava, intenzivno slikajući pejzaže i portrete, od kojih su se neki do danas sačuvali.
Studij slikarstva nastavio je na Akademiji u Munchenu kod prof. Nikolausa Gysisa 1889.-1892. stipendijom Krajiške imovine, odgojne i obrazovne zaklade.
Predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Iso Kršnjavi uočivši u njemu izvanrednog crtača šalje ga, sa stipendijom, god. 1894. na studij grafike poznatom grafičaru Wiliamu Ungeru na bečku Akademiju. Već 1894. boravi, zbog Ungerove bolesti, nekoliko mjeseci zajedno s profesorom u Lovranu.
Prijateljstvo studenta i profesora nastavlja se i poslije Crnčićeva završetka studija grafike 1897. korespondencijom s profesorom sve do Crnčićeve smrti. Za vrijeme studija grafike dobio je god. 1896. Fugerovu zlatnu medalju za najbolji rad, te 1897. specijalnu nagradu Akademije, a devet njegovih grafika nalaze se u zbirci Albertina u Beču. Boravak s Ungerom u Lovranu ponukao ga je 1895. da se za volju slobode odrekne stipendije. Do završetka studija 1897. godine živio je naizmjence u Beču i Lovranu, a potom stalno u Lovranu kod brata Alberta, do odlaska u Zagreb 1900. Za tog boravka slikao je mnogo po Istri i Hrvatskom primorju.
Crnčić se prvi put predstavio javnosti reprodukcijom krajolika u Albumu hrvatskog Društva umjetnosti. Iz tog je razdoblja i njegova izvanredna slika Djevojčica (1890.), koja pokazuje sve oznake munchenske škole. Za vrijeme studija povremeno je izlagao u Zagrebu i u inozemstvu (Budimpešta, Petrovgrad, Pariz), na izložbama Društva hrvatskih umjetnika, kao i na izložbama domaćih i stranih umjetnika u Opatiji, gdje su mu prodane mnoge slike.
Od početka studija grafike, od god. 1894., izlaže i svoje bakropise. Od prve samostalne izložbe koju je imao 1900.-1901. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu u okviru Druge izložbe Društva hrvatskih umjetnika, kad je izložio 39 uljanih slika i grafika, bio je prihvaćen kao gotov umjetnik, izraziti slikar mora, što ostaje cijeli život. Pobudio je interes u likovnom životu Zagreba načinom svog izraza, bogatstvom i blistavošću boja i kvalitetom grafika.
Posebno je bio aktivan 1902. kad je boravio na Plitvičkim jezerima s Ferdom Kovačevićem i Tomislavom Krizmanom. U listopadu sudjeluje na internacionalnoj izložbi u Opatiji, a u prosincu izlaže samostalno u salonu E. Artina u Beču.
Nakon iziožbe u Beču dobio je početkom 1903. carsku subvenciju od 2000 kruna za izradu serije bakropisa iz Hrvatskog primorja i Dalmacije. U proljeće 1903. dulje je boravio u Opatiji, donijevši iz Hrvatskog primorja i Kvarnera mnogo slika, koje se odlikuju jakom pastoznošću, osim nekih manje pastoznih iz perivoja u Lošinju. Te godine nastao je i ciklus slika iz Gorskog kotara, kad je ondje boravio s B. Čikošem i T Krizmanom. Sudjelovao je i na izložbi hrvatskih umjetnika u Pragu, a 1. listopada osnovao je zajedno sa Čikošem privatnu slikarsku školu, koja godine 1907. prerasta u Višu školu za umjetnost i umjetni obrt, a potom u Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je bio profesor do kraja života.
S Milanom Šenoom ostvario je 1905. studijsko putovanje Italijom, Švicarskom, Francuskom, Belgijom, Njemačkom i Austrijom. S Otonom Ivekovićem putovao je 1907. Italijom do Napulja, a 1908. upoznao je Bosnu i Hercegovinu putujući autom s Gustavom Pongratzom i Emilom Kulmerom.
U kolovozu 1906. izlaže na 11. izložbi Saveza jugoslavenskih umjetnika "Lada" u Sofiji.
Godine 1908. promaknut je od pomoćnog učitelja u stručnog učitelja s naslovom profesora na Umjetničkoj školi.
Početkom 1910. sklapa brak sa slikaricom Unom Virant, 1911. rodio mu se sin Menci Clement, a 1915. kćerka Branka. Godine 1913. gradi vilu u Novom Vinodolskom u kojoj je slikajući provodio sve slobodno vrijeme, često pozivajući svoje učenike i prijatelje.
Prvu samostalnu izložbu u Salonu Urlich imao je 1911. i od tada su se u tom salonu redale samostalne izložbe gotovo svake godine do kraja njegova života.
Uz ostale slike izložio je 1911. i ciklus slika s Velebita. Novi motiv donio je i promjenu načina slikanja.
U Beču sudjeluje 1913. na izložbi udruženja bečkih umjetnika, a 1914. priređuje u Zagrebu s prof. Arturom Schneiderom međunarodnu grafičku izložbu Hrvatskog društva umjetnosti. Prvi član JAZU postao je 1919. Sudjelovao je na izložbi jugoslavenskih grafičara 1926. u Zurichu i St. Gallenu. U listopadu 1927. požar u njegovu ateljeu uništava mu mnoga djela. Od 1920. do 1928. direktor je Strossmayerove galerije slika. U tom razdoblju preuredio je Galeriju, načinio nov postav i poduzeo prvo fotografiranje umjetnina. Umro je u Zagrebu 9. 11. 1930 godine.
Smrt velikog hrvatskog umjetnika došla je ubrzo nakon što se vratio sa subotnje popodnevne šetnje uz rijeku Savu u blizini Podsuseda. Posljednje su umjetnikove riječi bile, kako je inače, opčaran prirodom, govorio: kako je priroda lijepa, sutra moram opet doći i slikati je.

Dragica Cvek Jordan rođena je u Trnavi (Moslavina) 1940. godine.
Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1964. godine u klasi profesora Miljenka Stančića.
Izlaže od 1967. godine, a osim u Zagrebu, izlagala je širom Hrvatske, te u Knokke-le Zouteu i Bruxellesu.
Njezino slikarstvo predstavlja izraziti primjer poetskog realizma, posebno likovi djece i mladenki u irealnom bijelom prostoru.
Trenutno živi i radi u Zagrebu.

Neke od slika umjetnice Dijane Čović objavljenih na ovoj stranici trenutno se ne nalaze u galeriji.
Ako ih želite pogledati osobno u našem prostoru, molim vas da se najavite dva dana prije dolaska kako bi vam ih mogli prezentirati.

Siniša Čular rođen je 16. listopada 1969. u Zagrebu.
Školu primijenjenih umjetnosti, smjer slikarstvo završava1988. godine.
Iste godine upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti.
Kao student sudjeluje na nekoliko slikarskih kolonija, na dobrotvornim aukcijama i izlaže na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, što se nastavlja i nakon diplome.
U slikarskoj klasi prof. Vasilija Josipa Jordana diplomira 1995. godine.
Dva mjeseca nakon diplome zapošljava se kao vanjski suradnik u Restauratorskom zavodu Hrvatske.
Već 1996. otvara obrt za restauriranje umjetnina, no samo na dvije godine.
Konzervatorsko restauratorske radove izvodi za RZH a poslije i za HRZ, te privatno sve do današnjih dana.
Godine 2007. stječe zvanje višeg konzervatora i restauratora.
Nakon diplome počinje izlagati i na samostalnim izložbama.

Akademski kipar Zlatko Čular rođen je u Dubrovniku 1935. godine.
Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Splitu 1952. pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odjel, na kojoj diplomira 1957 godine.
Iste godine nastavlja dvogodišnji studij u klasi prof. Antuna Augustinčića.
Od 1959. do 1963. suradnik je majstorske radionice Antuna Augustinčića.
U njegovom radu usko su povezani kiparstvo i slikarstvo, a središte tog djela čini ljudski lik. Zaokupljen je temama ljudske patnje, smrti i prolaznosti, često se nadahnjuje motivima iz Jame Ivana Gorana Kovačića.
Stvara u bronci, gipsu i terakoti, naglašavajući posebnost materijala i snagu ekspresivno oblikovane mase.
Izlaže od 1960. godine.
Sudjelovao je na šezdesetak likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu, te priredio više od 40 samostalnih izložbi u Opatiji, Splitu, Nürtingenu, Zagrebu, Karlovcu, Beogradu, Velikoj Gorici, Monnheimeru, Parizu, Rijeci, Lovranu, Dugom Selu, Golubovcu, Krapini, Osijeku itd.
Autor je mnogih bista i drugih spomeničkih rješenja.
Dobitnik je mnogih nagrada za likovni rad.
1998. godine odlikovan je odličjem reda Danice Hrvatske, a 2004. Medaljom Mare nostrum Croaticum.
K tome, dobio je više od 70 priznanja za likovni rad u dobrotvorne i humanitarne akcije.
Zlatko Čular živi i radi u Zagrebu.

Milan Dragija rođen je u Bjelovaru 1933. godine.
Studirao je slikarstvo na školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu od 1950, a profesionalno djeluje od 1954. godine.
Studijska putovanja: Njemačka i Italija.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu.
Živi i radi u Zagrebu.

Marko Džamonja rođen je 6. 2. 1922. godine u Bitolju.
U Zagreb se doselio s roditeljima davne 1932. godine, gdje je završio realnu gimnaziju.
Kao gimnazijalac vrlo rado i puno crta.
Godine 1941. obitelj Džamonja sa šestero djece napušta Zagreb. Već 1942. Marko se, još vrlo mlad ženi i 1943. rada mu se prvi sin. Nakon oslobođenja vraća se u Zagreb i upisuje na Poljoprivredni fakultet, ali ga nakon IV semestra napušta iz obiteljskih razloga. U Sarajevu završava kratki tromjesečni kurs za učitelja.
Od 1948. godine službuje kao učitelj u bijeljinskom kotaru (BiH), a već 1949. postaje direktor Osnovne škole.
Godine 1950. upisuje slikarski smjer na VPŠ u Beogradu. Pored slikarstva polaže i matematiku u istoj školi. Godine 1955. odlazi u Istru i postaje nastavnik u školi u Kastvu. U tom lijepom istarskom gradiću, oslobođen naporne dužnosti direktora, vraća se svom omiljenom hobiju - slikarstvu. U tom periodu pretežno radi u ulju. Slika prekrasne crkvice kojih u tom kraju ima na svakom koraku. More, vedute, barke, borove šume - sve je to na dohvat ruke i oka. Tamo ima vremena i mogućnosti da se okuša u kiparstvu. Iz tog vremena sačuvano je nekoliko gipsanih portreta za koje su mu pozirali njegovi učenici.
Godine 1960. Marko se već ne znamo koji put vraća u Zagreb, ali sada zauvijek. U Kemijsko - tehnološkom obrazovnom centru predaje matematiku. U Zagrebu, zbog skučenosti prostora ostaje mu akvarel tehnika kao jedina mogućnost za rad.
Nakon odlaska u mirovinu 1978. godine svim žarom prianja uz slikanje.
Marko Džamonja preminuo je 3. travnja 2011. godine.

Josip Joško Fijucek rođen je 1950. godine u Đurđevcu, a od prvoga dana života živio je u Zagrebu. Likovnom umjetnošću bavio se od rane mladosti.
Radove izlaže od 1968. godine.
Priredio je više desetina samostalnih izložbi i sudjelovao na preko dvjesto skupnih izložbi.
Sudjelovao na mnogobrojnim likovnim manifestacijama, dobrotvornim akcijama i likovnim kolonijama u domovini i inozemstvu (Beč, Paris, Graz, St. Petersburg i dr.).
Stotine svojih djela, ulja na platnu darovao je za humanitarne potrebe.
Dobitnik je više priznanja i nagrada, a između ostalih dobitnik je Plakete grada Zagreba za slikarstvo. Bio je jedan od utemeljitelja "Grupe 69" i Hrvatskog likovnog društva u Zagrebu.
Živio je i radio u Zagrebu gdje je preminuo 23.11.2013.

Toni Franović rođen je u Zagrebu 15. travnja 1964. godine.
Nakon tri godine studija medicine na Sveučilištu u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti istog Sveučilišta, gdje diplomira 1990.
Godine 1993. zapošljava se na “Arad Arts’ Project” u Aradu gdje predaje slikanje u prirodi.
Akademske godine 1994/95. boravi na “American University, Wesley Theological Seminary”u Washingtonu D.C. gdje predaje duhovnost umjetnosti.
Krajem 1995. zapošljava se na mjestu mlađeg asistenta na katedri slikanja i crtanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje crtanje akta i slikanje u prirodi do 2004.

Gostuje kao predavač na “Kresge Academic Center” u Washington D.C., “School of Visual Arts” u New Yorku, Boston University itd. Njegovi značajniji umjetnički zahvati na javnim objektima uključuju centralnu zgradu Name u Zagrebu (1998.), interijer zgrade Židovske općine u Zagrebu (1992.) i sinagoge u Osijeku (1999.), Or Kodeš židovski centar u Chevy Chase, Maryland (2001/2002), Oxnam crkvu, Washington D.C. (1995.), WUJS Institute, Arad Izrael (1993.), eksterijer prodajnog centra Podravke, Koprivnica (1999.).
Njegove slike i djela primijenjene umjetnosti nalaze se u brojnim privatnim i javnim zbirkama, te u fundusima nekoliko muzeja u Europi, Americi i Izraelu.

Josip Generalić rođen je 19. veljače 1935. godine u selu Hlebine, Republika Hrvatska.
Prve radove u ulju na platnu naslikao je 1950. godine, a prvi javni nastup imao je godine 1954. u Križevcima gdje je završio učiteljsku školu.
Prvu samostalnu izložbu imao je godine 1959. u Muzeju grada Koprivnice.
Godine 1960. počinje raditi kao učitelj u osmogodišnjoj školi u Zagrebu, u kojem dvije godine kasnije završava Višu pedagošku školu.
Pod utjecajem osobnih tragedija Generalićeva djela čine fazu koju je sam autor nazvao "crna faza".
Za svoga života Josip Generalić izlagao je na preko tisuću skupnih i 200 samostalnih izložbi na svim kontinentima. Redovito je izlagao na reprezentativnim izložbama Hrvatske i svjetske naive, a za svoj umjetnički rad dobio je nagrade mnogih žirija.
Autor je nekoliko scenografija u zagrebačkim kazalištima, ilustrirao je knjige za djecu, izradio tridesetak tapiserija od kojih je "Velika berba grožđa" uvrštena u stalni postav Muzeja moderne umjetnosti u Soilami, Japan.
Josipa Generalića kritičari ubrajaju u vrhunske slikare i grafičare naivne umjetnosti, te među najveće predstavnike u svijetu poznate "Hlebinske škole".
Kritičari Josipova djela svrstavaju u četiri faze: Hlebinski verizam, cvjetnu fazu, fazu portreta istaknutih osoba i crnu fazu.
Josip Generalić preminuo je 22. prosinca 2004. godine u Koprivnici, a pokopan je u svom rodnom mjestu Hlebine.

Željko Hegedušić rođen je 22. srpnja 1906. u Tuzli. Pučku školu i realnu gimnaziju, polazi u Zagrebu.
Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1930. u klasi prof. Vladimira Becića.
1930 - 1931. nastavio studij slikarstva u Parizu.
Od godine 1932.-1933. radi kao profesor crtanja na gimnaziji u Zagrebu, a od 1933.-1939. u Sremskoj Mitrovici, te ponovo od 1939.-1950. u Zagrebu.
Nakon rata, od 1950.-1955. predaje na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Zagrebu.

Prvi put se pojavljuje pred likovnom publikom, kao gost na izložbi grupe Zemlja 1932.
Od godine 1936.-1939. sudjeluje na izložbama Grupe hrvatskih umjetnika.
Prvi je u Hrvatskoj je napravio, čisti nadrealistički crtež.
Svoj likovni jezik formirao je u Parizu, u dodiru s tada aktualnim purizmom (A. Ozenfant) i metafizičko - nadrealističkim slikarstvom (J. Lurcat).
Njegova slikarska poetika zasnovana je na čistoj, svijetloj boji i sumarnom crtežu, plošnim oblicima u slobodnom prostoru.
Slika vedute provincijskih gradića i vlastiti život viđen ironiničnim očima umjetnika.
Od 1950-tih godina služi se grafičkim i kombiniranim slikarskim tehnikama.
Njegovo slikarstvo sve je više nadrealističko, motivi su mu ludički, u širokom rasponu doživaljaja od tragičnoga do lirskoga.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Stockholmu, Splitu, Šibeniku, Zrenjaninu i Koprivnici.
Željko Hegeduić umro je 8. travnja 2004. u Zagrebu.

Tatjana Helman rođena je 24. kolovoza 1964. godine u Zagrebu.
Završšila je Šškolu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu –smjer kiparstvo kod prof. Fabrisa.
Osim umjetničkih slika i skulptura izrađuje također i uporabne predmete kao što su lampe i nakit.
Slike izrađuje u tehnikama akvarela i akrila, a najčešći su joj motivi pejsažža i cvijeća.
Samostalno je izlagala u brojnim javnim i kulturnim ustanovama u Hrvatskoj.
ŽŽivi i radi u Zagrebu.

NAVEDENE CIJENE SU ZA SLIKE BEZ OKVIRA.

Katarina Henc rodila se 19.10.1948. godine u mjestu Sigetec pokraj Koprivnice.
Slika uglavnom ulja na staklu i platnu, a od kraja osamdesetih sve više radi tehnikom pastela.
Igrajući se kontrastima svjetla i sjene stvara melankolične slike ugodne oku.
Poznata je po svojim poljima žita, motivima mrtve prirode, te interijerima.
Trenutno živi i radi u Zagrebu.

Vladimir Ivančan rođen je u Molvama 1954. godine.
Slikati započinje 1972. godine, a izlagati tri godine kasnije.
Profesionalno se bavi slikarstvom u svom rodnom mjestu.

Ivančanov cvjetni svijet moguća je vizija svijeta promatranog kroz bogatstvo i ljepotu cvjetnih struktura, datih gustim žutim koloritom, i stalnim mjenama inteziteta boje koje svoj sjaj dobivaju "okupanošću" zlatnom prašinom. Uzdignuće je to scene iz realnog.

Krešimir Ivić rođen je 1945. godine u Zagrebu gdje je 1981. diplimirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Vasilija Jordana.
Član je HDLU-a, ZUH-a i LIKUM-a.
Bavi se pedagoškim radom, a djela mu se nalaze u mnogim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Vlado Jakelić rodio se 17.05.1943. godine u mjestu Purgovo pokraj Splita.
Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. godine.
Od 1967. do 1972. godine bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića.
Bio je član grupe Biafra od 1972. do 1974.

Jozo Janda rođen je 17.XI 1911. u Kaptolu, Slavonska Požega.
Osnovnu i srednju školu pohađao je u Novoj Gradiški i Zagrebu.
Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1938. godine u klasi prof. Vladimira Becića.
Bio je scenograf u kazalištu Narodnog oslobođenja pri Vrhovnom štabu N.O.V. i P.O.J.
Poslije rata radio je kao scenograf u prvim filmovima, zatim u kazalištu do 1956., poslije čega odlazi u slobodnu profesiju.
Samostalno je izlagao u mnogim većim mjestima u zemlji, a u inozemstvu 1959. Kairo, Aleksandrija i Khartoum, 1960. Adis Abeba, 1966. Ravena, 1969. Salzburg, Milano, Verona, Monte Catina i dr.
Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, a s populitima u Parizu.
Slikao je krajolike, motive pletera i narodnog veza, ognjišta i interijere starih kuća (posebno u Istri), vedute istarskih grado­va i malih primorskih mjesta, lučice, alegorijske preobrazbe stečaka i sl.
Blizak je ekspresionizmu osobito u pejsažima te portretima iz Afrike gdje je boravio od 1958. do 1960. godine.
Jozo Janda preminuo je 1999. godine.

Midhat Jelkić Bosner, arhitekt i slikar, rođen je na prelasku 1942. u 1943. godinu u vihoru rata u Sarajevu.
Slikanjem se bavi od rane mladosti, a slika uglavnom ulja na platnu i kombinirane tehnike.
Omiljene teme su mu pejsaži, vedute (posebno Sarajeva) i mrtve prirode kod kojih se ističu voće i cvijeće svojim snažnim koloritom.
Imao je više od 30 samostalnih izložbi, od kolih su značajnije one u Sarajevu, Zagrebu, Wolesburgu, Istanbulu, Opatiji, Rijeci i Splitu.
Član je udruge ULPUBiH, a živi i radi u Zagrebu i Sarajevu.

Vasilije Josip Jordan rođen je u Zagrebu 1934. godine.
Završio je Akdemiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (kod K. Hegedušića i Lj. Babića).
Bio je profesor je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Djela mu se nalaze u mnogim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.
Vasilije Jordan preminuo je 12. ožujka 2019. godine.

Mato Jurković rođen je 1945. u Vođincima, između Slavonskog Broda i Vinkovaca, gradovima u kojima je proveo djetinj­stvo, završio osnovnu i srednju školu i kao po pravilu ovdje stekao prve likovne interese (Perović, Seitz, Kern, Kopić). Iza toga Akademiju likovnih umjetnosti završava u Zagrebu 1971. (klase Mejzdić, Mujadžić, Reiser), a iste godine počinje raditi na restauratorskim radovima koji vode Ivo Gattin odnosno arhitekti A. Mutnjaković i V. Richter. Od tada je član ULUH-a odnosno HDLU-a.

U neposrednim godinama radi na restauratorskim radovima, ilustraciji i u grafičkom dizajnu, a od 1982. na Grafičkom fakultetu. Za sve vrijeme aktivno se i primarno bavi slikarstvom!

Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Sudionik je bezbroj li­kovnih kolonija u korist humanitarnih akcija kao i u organizaciji OSRH.

Peter Klasen je njemački slikar rođen 1935. godine u Lubecku.
Učio je u Školi likovne umjetnosti u Berlinu.
Radovi mu se nalaze u više od 60 muzeja i kolekcija po cijelom svijetu.
Živi i radi u Francuskoj.

Ana Kolega rodena je 1975. godine u Zadru gdje je završila Srednju kemijsku školu.
Godine 1997. diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer dizajna.
Na ALU u Zagrebu diplomirala je 2002. godine u klasi prof. Ante Rašića.
Do sada je imala petnaestak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a sudjelovala je i na brojnim prestižnim skupnim izložbama i kolonijama.
Članica je HDLU-a.
Pored slikarstva bavi se pisanjem, ilustracijom, plesom i glazbom, a radi i kao voditeljica likovnih radionica.
Živi i stvara u Zadru i Zagrebu.

Milan Komljenović je rođen 1. rujna 1959. godine u Ljubiji.
Nakon gimnazijskog školovanja u Prijedoru 1978. godine dolazi u Zagreb, gdje upisuje Fakultet za vanjsku trgovinu, diplomira 1983. i radi u struci do 1993.
Slikarski put Milana Komljenovića započinje 1972. godine.
Zapažen kao neosporan talent dobiva podršku kritičara i poklonika slikarstva te se 1993. godine profesionalno posvećuje slikarstvu.
Do sada je sudjelovao na brojnim skupnim izložbama i kolonijama.
Slike mu se nalaze u galerijama, privatnim kolekcijama te značajnim zbirkama diljem svijeta i Hrvatske.Komljenović je do sada priredio 33 samostalne izložbe.
Živi i radi u Samoboru.

Branka Kopeti dipl. ing. matematike rođena je u Slavonskom Brodu 1948. godine.
U Zagrebu u koji se preselila 1961. godine završila je gimnaziju i Prirodoslovno-matematički fakultet, nakon čega se zaposlila kao profesor u Geodetsko-tehničkoj školi.
Slikanjem se bavi od osnovne škole, ali ozbiljnije nakon položenog tečaja slikanja, na Rokovom perivoju kod profesora Vjere Lalen.
Član je Gupe 69.
Od 1987. godine izlaže na grupnim izložbama amatera grada Zagreba i sa Grupom 69.

Peter Kuckei rođen je 1938. u Husumu (Njemačka).
Učio je u Nacionalnoj akademiji umjetnosti u Bremenu i u Nacionalnoj akademiji likovne umjetnosti u Stuttgartu u kojoj je kasnije i predavao.
Imao je preko pedeset izložbi u raznim dijelovima svijeta.
Živi i radi u Berlinu i Butjadingenu.

Vatroslav Kuliš rođen je 1951. godine u Vidošima.
Nakon završene Škole primjenjene umjetnosti upisao se na Likovnu akademiju gdje je 1976. godine diplomirao u klasi profesora Šime Perića.
Po završetku akademije za Kuliša započinje intenzivno i plodno razdoblje slikarske i izlagačke djelatnosti, ali i bavljenja grafikom, grafičkim dizajnom i scenografijom.
Kuliš je tijekom svih ovih godina sistematski, na tradiciji lirske apstrakcije, apstraktnog ekspresionizma i američkog gestualnog slikarstva gradio svoj autonoman slikarski prostor.
Iza njega je šezdesetak samostalnih i dvijestotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Kvantitet njegova opusa, medutim, nije nikada prešao i umanjio kvalitetu slikanoga.
Vatroslav Kuliš danas je jedan od naših najznačajnijih slikara tzv. srednje generacije.

Ivan Lacković - Croata slikar i grafičar, rođen je 1. sječnja 1932. godine u podravskom selu Batinska (sjeverna Hrvatska).
U svojim ranijim djelima Lacković prirodno i iskreno izlaže doživljaj prirode i života u rodnoj Batinskoj.
Poslije preseljenja u Zagreb 1957. godine, nastavlja slikati poetske prizore iz zavičaja u temperama i uljima na staklu, a potom sve više njegovi nostalgični zapisi bivaju ostvareni u crtežu.
U početku kod Lackovića prevladavaju motivi sa zimskim ugođajima, širokog i mirnog nizanja karakterističnih pojedinosti, dok se kasnije sve češće javljaju motivi koji imaju simbolično značenje.
Ivan Lacković - Croata umro je 29.8.2004. u Zagrebu.

Željko Lapuh rođen je 27. svibnja 1951. godine u Splitu.
Diplomirao je slikarstvo 1976. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Šime Perića.
Od 1976. do 1980. godine suradnik je Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera.
Djela Željka Lapuha nalaze se u galerijama i muzejima, kao i u mnogobrojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.
U Klovićevim dvorima izlaže 1998. godine i tom prilikom izlazi mu monografija čiji je autor Mladenka Šolman.

Vasko Lipovac rođen je 14. lipnja 1931. godine u Kotoru.
Akademiju primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu 1955. godine.
Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića od 1955. do 1959. godine.
Do danas je izlagao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu.
Dobitnik je brojnih nagrada za skulpturu, ilustraciju i javne spomenike.
1995. godine priređena mu je velika izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Vasko Lipovac preminuo je 4. srpnja 2006. godine u Splitu.

Akademska slikarica Liliana Livneh rođena je u Buenos Airesu u Argentini, gdje je i diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti.
Od 1977. godine živi i radi u Izraelu.
Studirala je filozofiju na sveučilištu u Tel Avivu gdje je stekla titulu B.P. iz povijesti umjetnosti.
Za svoj originalni rad dobila je rektorovu nagradu 1991. godine.
Potom studira gotičko slikarstvo kod profesora Nuritha Kenaana Kedara u Normandiji i Alsaceu te renesansnu umjetnost u Firenci i Rimu.
Godine 1987. dobila je stipendiju francuske vlade za studij litografije na Ecole des Beaux Arts u Parizu.
Izlaže na više samostalnih i grupnih izložbi u Izraelu, Argentini, Meksiku, Čileu, Boliviji, Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Švedskoj i Hrvatskoj.

Tihomir Lončar rođen je 1953. godine u Vinagori u Hrvatskom Zagorju.
U Zagreb dolazi 1964. godine, gdje završava osnovnu školu i upisuje slikarski odjel na Školi primjenjene umjetnosti.
1970. boravi u Rimu, Firenzi i Veneciji gdje doživljava nezaboravne susrete s vrhunskim majstorima talijanske i europske renesanse, manirizma i baroka, ali upoznaje i remek-djela moderne i suvremene likovne umjetnosti.
Godine 1974. završava Školu primjenjene umjetnosti i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva. Prvi, primarni profesori sum u Ljubo Ivančić i Ivo Friščić.
Iste godine studijski boravi u Munchenu i Parizu gdje se susreće s Picassom u kojem otkriva izvor suvremene slikarske energije.
Diplomira slikarstvo 1980. godine na ALU u Zagrebu u klasi Josipa V. Jordana, a sljedeće godine surađuje s Edom Murtićem koji ga oduševljava svojim stvaralačkim postupcima i upoznaje s tehnikom slikanja na emajlu.
1984. slika četiri slike u bočnim lađama crkve Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.
Prvu samostalnu izložbu priređuje 1985. godine u Galeriji Buljat u Zagrebu.
Od 1989. do 1993. radi na velikoj izložbi slika predviđenoj za prostore Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, gdje 1993. izlaže 107 ulja na platnu.
Nakon toga slijede izložbe širom Hrvatske, a kao jedna od zapamćenih je velika izložba ciklusa Tri godišnja doba koju je 1999. godine postavio u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Tihomir Lončar danas živi i djeluje u Zagrebu.

Ivan Lovrenčić rođen je 28. prosinca 1917. godine u Začretju u Hrvatskom Zagorju.
Od 1924 do 1928. godine pohađa pučku školu u Začretju, ističući se odmah kao vrstan crtač, što njegova učitelja navodi da mu često govori o tome kako bi trebao postati slikar.
1928. godine kreće u nižu gimnaziju, jednu godinu u Krapini, a poslije ukinuća te škole, preostala tri razreda na III. realnoj gimnaziji u Zagrebu.
1936. godine upisuje se na tadašnju Visoku školu za umjetnost i umjetni obrt.
Profesori su mu bili Omer Mujadžić i Krsto Hegedušić (crtanje), Ljubo Babić (slikanje), Tomislav Krizman (grafika).
1940. godine završava Umjetničku akademiju u Zagrebu, nakon čega se 1941. zapošljava kao scenograf u Narodnom kazalištu u Splitu.
1949. godine odlazi u Zagreb i počinje raditi kao scenograf u Jadran filmu.
1950. godine napušta mjesto scenografa i od tada djeluje kao profesionalni slikar.
Od 1972.godine radi kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a nakon umirovljenja 1978. nastavlja raditi kao slobodni umjetnik.
Izdao je deset grafičkih mapa, a radio je i tapiserije, ilustracije, skulpture ( Forma prima Krapina, Vjeverica, 1978.), zidno slikarstvo, keramiku, staklo.
1998. godine je oslikao zastor za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Oslikao je i postaje Križnog puta na Trškom Vrhu u Krapini.
Izlagao je na preko 100 samostalnih i više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih je jedna od najznačajnijih Nagrada Fonda «Vladimir Nazor» za životno djelo 1992. godine.
Ivan Lovrenčić umro je 01. siječnja 2003. godine u Zagrebu.

Josip Majić rođen je 3. travnja 1957. godine u Odžacima.
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Ljubav prema slikanju osjetio je u najranijoj mladosti, a u sjajnog akvarelista razvio se tijekom godina prenoseći na papir prizore iz svoje okoline, posebice pejsaže uz rijeku Savu.
Završio je crtačku i slikarsku školu Albert Gruber u Slavonskom Brodu kod profesora Krunoslava
Kerna, te slobodnu slikarsku školu Agora u Zagrebu u klasi profesora Ante Schramadeia.
Izlagao je širom Hrvatske, te u Francuskoj, SAD, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Njemačkoj.
Član je slikarske grupe Lenija, a od 1998. član je HDLU-a.
Živi i radi u Slavonskom Brodu.

Nenad Marasović rođen je 16.6.1954. godine u Zagrebu.
Nakon gimnazije završava studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1985. godine.
Nakon toga studirao je na Hochschule fur angewandte Kunst u Beču.
Sedamdesetih godina piše likovne recenzije u Studentskom listu.
Bavio se grafičkim dizajnom, a danas slika i ilustrira.
Član je HDLU-a i Zajednice umjetnika Hrvatske.
Nenad Marasović živi i radi u Zagrebu.

Zdravko Matković rođen 1940. u Osijeku.
Diplomirao je na Pedagoškoj Akademiji u Čakovcu, a potom završio smjer likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci kod prof. Antuna Deppope.
1970. se nastanjuje u Pagu gdje radi u osnovnoj školi i Gimnaziji.
Od 1975. intezivno slika i izlaže, pretežno u tehnici ulja i akvarela.
Do sada je održao preko 50 samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Slika vedute, marine, mrtve prirode, cvijeće, a najviše predjele Zadra, Nina, Privlake, Novigrada i Paga.
Sudionik je 30-tak slikarskih simpozija.
Zdravko Matković preminuo je u studenom 2009. godine.

Damir Medvešek rodio se u Zagrebu 23. siječnja 1959. godine.
Nakon osnovne škole polazi nastavu u Školskom centru „Ruđer Bošković", strojarski smjer, nakon čega apsolvira dizajn odjeće i tekstila na Višoj tekstilnoj školi.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača.
Sustavno izlaže od 1985. godine.
Zaposlen je kao majstor slikar u slikarnici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje je potpisao više od pet stotina slikarskih izvedbi za scenu.
Od autorskih zamisli posebno mu je zapažena scenografija za dramsku predstavu „Kralj Lear" na Brijunima.
Savjetnik je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Djela mu se nalaze u zbirkama: Caroline od Monaca, Kennedy, La Martina, Lacosta, Fashion Brioni, Mercedes, Cartier……

Vladimir Meglić rođen je 15. travnja 1955. god. u Donjem Pustakovcu u Međimurju.
Godine 1975. maturirao je na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.
Nakon završene škole radio je na scenografijama u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.
Nakon pet godina provedenih u HNK, 1981. godine upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao na slikarskom odjelu 1986. godine u klasi prof. Josipa Biffela.
Od tada djeluje kao samostalni slikar, izlažući na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, između ostalog i s Controm, neformalnom grupom stvaralaca istomišljenika.
Prvu samostalnu izložbu priredio je je u njemačkom Konstanzu 1995. godine.
Njegov rad karakterističnog je figurativnog i snažnog pikturalnog jezika nadahnutog djetinjstvom, kazalištem ili religijom. Motiv drvenog stolca postaje glavna tema njegovog slikarstva koju je pretočio i u treću dimenziju, u stolce – objekte koje oblaže mozaikom ili ih oslikava.
Do danas je napravio mnoge radove u raznim slikarskim tehnikama: mozaike, tehnike jajčane tempere, freske, ulja, enkaustike..., a radovi mu se nalaze u mnogim sakralnim objektima u Hrvatskoji i BiH.
O njegovu je radu 2006. godine objavljena monografija iz pera Enesa Quiena.
Živi i umjetnički djeluje u Zagrebu.

Martin Mehkek rođen je 7. kolovoza 1936. g. u selu Novačka, tri kilometra udaljenom od Gole, u siromašnoj seljačkoj obitelji.
U Goli je pohađao osnovnu školu.
Načuvši ponešto o onome što se događa u Hlebinama oko Ivana Generalića, te o Ivanu Večenaju odlučio je slikati.
Slikao je uglavnom zimi kad je manje poslova na imanju i domaćinstvu.
Seoska događanja oblikovao je ekspresivnom formom, ponekad i grotesknom mimikom likova (prvenstveno kod svoje česte teme portreta).
U boji se kretao od kolorističke buke do skladanja dekorativnih odnosa, formi od naglašenog do razvedenog (raščupanog), od drveća ogoljelih grana do zaglađenog cvijeta.
Portreti su, nema sumnje, najbolji dio Mehkekovog likovnog opusa.
Poznaju ga i po njegovim idiličnim zimskim razglednicama, po konacima utonulim u mekane zapuhe, po drveću na čijim granama leže sitno raštrkane grudice, slične velurnim izbojcima cica - mace, rascvjetaloj vrbi.
Martin Mehkek pripadao je prvoj poratnoj generaciji ( iliti udarnoj grupi poslije legendarne trojke: Virius - Generalić - Mraz) naših samoukih slikara u podravskom bazenu.
Preminuo je 1. srpnja 2014. godine.

Zvonimir Mihanović rođen je 12.8.1946. godine u mjestu Sitno Donje kod Splita.
1969. godine završio je u Splitu Pedagošku akademiju u klasi prof. A. Kaštelančića.
Studirao je na Academija di Brera u Milanu, diplomirao na Ecole des Beux-Arts u Parizu 1976. godine (A.Zavaroa).
Do danas je samostalno izlagao u Zagrebu, Parizu, New Yorku, Los Angelesu, Chicagu, Palm Beachu, Aspenu, Houstonu ...

Trenutno u ponudi nemamo nijednu sliku ovog autora.

Jean Miotte rođen je 8.9.1926. u Parizu.
Podučavali su ga slikari Achille-Emile Othon Friesz i Ossip Zadkine.
1961. se preselio u New York gdje je upoznao slikare Marka Rothka i Roberta Motherwella.
Njegova djela se trenutno nalaze u mnogim muzejima, uključujući Muzej moderne umjetnosti u Parizu, Nacionalni muzej u Singapuru, Muzej moderne umjetnosti u Dunkirku itd.
Umro je 1.3.2016. u New Yorku.

Edo Murtić, hrvatski slikar, rođen je u Velikoj Pisanici 4. svibnja 1921. godine.
1925. godine njegova se obitelj preselila u Zagreb gdje je završio osnovnu i srednju školu.
1939. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje su mu profesori Ljubo Babić i Krsto Hegedušić.
1943. se uključuje u pokret otpora, gdje svjedoči ratnim stradanjima.
Puno je putovao u inozemstvo, posebno Francusku, SAD i Italiju.
Između njegova figuralnog slikarstva iz razdoblja 1949. i 1950. godine i kasnijeg ekspresivnog i lirskog apstraktnog izrižaja, nije bilo prekida, već bogata evolucija i duhovno sazrijevanje.
Edo Murtić ostvario je stotinu i pedeset samostalnih i tristotinjak skupnih izložbi na svim kontinentima. Njegova su djela prisutna u privatnim i javnim kolekcijama po čitavom svijetu.
Radio je i kazališnu scenografiju, murale i mozaike.
Vlasnik je mnoštva svjetskih i hrvatskih likovnih nagrada.
1978. godine izlazi mu monografija u izdanju Centro iniziative cu1turali i Galleria Sagittaria Pordenone s tekstom Vladimira Malekovića.
1989. godine u izdanju Globusa izlazi mu monografija autora Michaela Gibsona.
2002. godine imao je retrospektivnu izložbu u Modernoj galeriji u Zagrebu.
Edo Murtić preminuo je u Zagrebu u siječnju 2005. godine.

Stipe Nobilo rođen je 1945. godine u Lumbardi na otoku Korčuli.
Pedagošku akademiju, likovni smjer, završio je u Splitu u klasi profesora Ante Kaštelančića.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine u klasi prof. Šime Perića.
Nakon Akademije vraća se u rodnu Lumbardu gdje u prekrasnom Kaštelu i danas stvara nadahnuta umjetnička djela.

Izvor Oreb rođen je 7. studenoga 1946. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli.
Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Splitu 1966. godine.
Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1968., a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. godine.
Od 1973. do 1978. suradnik je Majstorske radionice prof. Frane Kršinića.
Izlaže od 1967. godine u domovini i inozemstvu i do sada je imao više od 50 samostalnih izložbi.
Godine 1990. objavljena je njegova knjiga dijalektalne poezije "Lanterna na škoju".
1995. izradio je spomenik fra Grgi Martiću, koji je postavljen u Posušju.
Živi i radi u Zagrebu i Veloj Luci.

Zdravko Pal rođen je 11. listopada 1976. u Daruvaru.
Godine 2002. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Igora Rončevića.
Od 2001. godine pa do danas izlagao je na dvadesetak samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i svijetu.

Rudolf Pater rođen je 1951. godine u Banja Luci.
U Zagrebu je diplomirao književnost i filozofiju 1977. godine.
Likovno je djelovao i živio u Bruxellesu (Belgija), Baton Rogeu (USA) i Vicenzi (Italija).
1978. godine priredio je prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, nakon čega je izlagao na više od 40 samostalnih i 200 skupnih izložbi u Evropi i svijetu.
U suradnji s poznatim hrvatskim pjesnicima izradio je tri grafičke knjige - mape.
Uz slikarstvo se još bavi i skulpturom, muralima, vitražima, grafikom i grafičkim dizajnom.
Nerado slika ljude, a slike mu odišu univerzalnošću, no tu je i neobičan spoj motiva kuća, palača, zemljopisnih karti...
Pripada evropskom pokretu nomada.
Živi i radi u Dubrovniku i Zagrebu.

Petraš Ivan rođen je u Dubravi kraj Vrbovca 1963. godine.
Član je likovnih udruga Vrbovec i Fortune-art iz Zagreba.
Njegova djela nalaze se u mnogim poznatim zbirkama širom svijeta, gotovo na svim kontinentima.
Uz slikarstvo, profesionalno se bavi karikaturom i ilustracijom.
Poznat je i kao slikar "mističnog" kolorita, koji dobiva ostvarenjem unutrašnjeg svjetla i usklađivanjem ugođajnosti sjajnom toplom paletom.
Ostvario veliki broj izložbi i likovnih kolonija.
Živi i radu u Sesvetskom Kraljevcu.

Miroslav Pintar je rođen u Zagrebu 1951. godine. Nakon završenog školovanja zapošljava se u Podravci gdje se upoznaje s Hlebinskom školom naivnog slikarstva. Oduševljen slikama naših poznatih naivaca počinje se i sam baviti slikanjem na staklu koje i danas predstavlja njegov osnovni način umjetničkog izraza. Član je likovne grupe "69" i ART NOVA. Miroslav Pintar, slikar je zavidne vještine građenja složenih figuralnih scena, galerija pokreta i stavova, dijaloga i buke u veselju pijanke ili tihom kućnom poslu. Kaleidoskop je to izraza i karaktera, s elementima karikaturalnog. Nametljivci u Pintarovoj slici ne doimaju se nametljivo, upućeni su jedni na druge uz simpatičnoj igri jedinstva slikarske površine. Majstor je organizacije, režiser koji se zabavlja svojim akterima, jer u stvaranju svojim slikarskim virtuozitetom nadilazi sve probleme zanata slobodno se posvećujući traženju odnosa figura i likovnog bogatstva plohe. Dobitnik je nagrade "Zlatni kist" za 1990. godinu u grupi "69". Izložbe: Portorož, Torino, Nurnberg, Beograd, Zagreb, Zaječar, Basel, Udine, Dubrovnik, Poreč, Rovinj, Kragujevac, Wien.

Sonja Pintar rođena je 1951 u Bjelovaru, sada živi i radi u Zagrebu.
Slikarstvom se bavi dugi niz godina, te je izlagala na četiri samostalne izložbe i mnogobrojnim skupnim i humanitarnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Član je likovne udruge "69".

Goranka Politeo rođena je 1956. godine.
Diplomirala je 1983. godine na Zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Alberta Kinerta.
Izlagala je na više od sto samostalnih i skupnih izložbi.
Živi i radi u Zagrebu.

Dimitrije Popović rođen je 4. 3. 1951. godine na Cetinju.
Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je 1976. u klasi prof. Šime Perića.
1974. boravi u Parizu gdje upoznaje pariškog kolekcionara gospodina Davriera, te u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u galeriji Alexander Braumuller s umjetnicima: Ernstom Fuc-hsom, Dalijem, Dadom Đurićem, M. Klervveinom, Leonor Fini, Victorom Braunerom i drugima.
U Pforzheimu 1982, Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona, organiziraju mu zajedničku izložbu grafika s Dalijem.
Iste godine, povodom velikog jubileja »Leonardo a Milano 1482-1982«, izlaže ciklus crteža Omaggio a Leonardo« u milanskoj Palazzo Sormani.
U povodu 27 međunarodnog umjetničkog festivala »Due mondi« grad Spoleto, u kojemu se ovaj festival održava organizira mu izložbu slika crteža i grafika.
Dimitrije Popović je do sada izlagao na 45 samostalnih i više od 200 skupnih izložbi. O njegovom stvaralaštvu do sada su objavljene 4 monografije i realizirano 6 dokumentarnih filmova.
Dobitnik je 18 nagrada. Realizirao je 3 samostalne grafičke mape i 4 sa grupom autora.

Ante Potočnjak rođen je Rijeci 22. 02. 1955, a živi i radi u obližnjem Kastvu.
Sedamdesetih godina prof. Aleksandar Virag inicira Potočnjakovo bavljenje slikarstvom te ga uči osnovama istog. Unutar kulturnog kruga "Čakavske scene", Potočnjak osniva likovnu družinu "Prijatelji mora", mladu nekonvencionalnu grupu autora, van standardnih umjetničkih tokova. Slijede izložbe sa Paladinom, u Malom salonu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, sa Petroniom u Guvernerovoj palači Rijeka, te samostalna u Klubu Jugolinije Rijeka.
Krajem 80-ih počinje razvijati svoj specifičan odnos prema arhitekturi unutrašnjih prostora koji ubrzo rezultira rekonstrukcijom i dizajnerskim osmišljavanjem secesijskog bisera Mittel Europe - Gradske viječnice Opatija. Živeći nad Kvarnerom, Opatija mu postaje stalnim izvorištem oblikovnih novina pa tako projektira Gradsko kino Opatija, te cijeli niz manjih objekata javnog i privatnog karaktera.
Poseban izazov predstavlja projektiranje i uređenje interijera reprezetativnih brodova pa tako kompletno uređuje libijsku predsjedničku jahtu "Al Farah" predsjednika Muamera Al Ghadafija, te projektira preuređenje interijera Učke, 35-metarskog plovila Josipa Broza Tita.
Unutar hrvatskih kazališta, učestvuje sa poznatim scenografima i kostimografima na preko 20 premjera.
Za megaprojekt HNK "Ivan Pl. Zajca" Rijeka - Puccinijev "Turandot", priprema kompletnu kolorističku podlogu kostimografije.
Uz navedene aktivnosti, stalno izlaže samostalno i kolektivno pa tako tradicionalno sudjeluje na "Mandraču" - Volosko i "Grisia" - Rovinj. Ljeta 2001. godine samostalno izlaže u Poglavarstvu grada Rijeke.
Potočnjak se bavi promicanjem likovnih umjetnika te ih okuplja u Riječku alternativnu skupinu sa ciljem oplemenjivanja unutrašnjosti bolnica u Rijeci, i Lovranu
Početkom 2002. godine pod visokim pokroviteljstvom Časničkog zbora Republike Italije i Hrvatskog časničkog zbora, te Matice Hrvatske iz Trsta, Potočnjak se predstavio velikom retrospektivnom izložbom u Trstu, nastavljajući promicati hrvatsko moderno slikarstvo u prestižnoj Matrix galeriji gdje su izlagali cijenjeni hrvatski autori kao Murtić, Diminić i Pulitika.
2002. godine izlaže samostalno u Gradskoj galeriji TZ Crikvenica, te u u Zagrebu u Galeriji Vrbnik.
Početkom 2003. godine svom potpisu dodaje "Croatia" te se kao takav pojavljuje u nekoliko međunarodnih internet galerija.
Iste godine samostalno izlaže u Likovnoj galeriji Doma hrvatskih branitelja u Puli, te u Galeriji Cvajner, također u Puli. Pred ljeto 2003. predstavlja se izložbom aktova u Galeriji Decumanus Krk pod naslovom "Donne splendissime".
Potočnjak je inicijator i osnivač Prve likovne radionice grada Kastva te Ljetne radionice otoka Krapnja.

Željko Pribanić rođen je u Zagrebu 1970. godine.
Slikanjem se bavi od rane mladosti te sustavno razvija svoj slikarski dar i umjetničku vještinu.
2015. godine u Italiji mu je organiziran niz izložbi prilikom čega mu je tiskana i monografija.
Živi i radi u Velikoj Gorici.

Zlatko Prica je rođen u mađarskom gradu Pečuhu 1916. godine. To je grad kulturne provenijencije koji je utkao u svoje žile i dio života mnogih hrvatskih umjetnika i znanih ličnosti: Ivana Česmičkog, koji je sa 26 godina postao pečujski biskup i ostao jedan od najvećih humanističkih pisaca; Matije Petra Katan­čića, hrvatskoga književnika, povjesničara i arheologa; Augusta Šenoe, koji je pohađao gimnaziju u tom gradiću, ili Miroslava Krleže, koji je ondje polazio kadetsku školu.
To je godina kad Arp i Tzara osnivaju pokret Dada, a u Zurichu je tek osnovan Cabaret Voltaire, svoje­vrsna centrala dadaizma. U godini Pricina rođenja umro je austrougarski car Franjo Josip, a Einstein znan­stvenim ispitivanjima svjetlosti dolazi do opće teorije relativnosti. Naravno, Prica se formirao u Zagrebu, kamo dolazi kao dijete. Pokazujući zarana zanimanje za životni poziv, još prije i za studija slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti on se nadahnjuje i uči na fundusu Moderne galerije u Zagrebu. Točnije, na postavu koji je načinio Ljubo Babić, kasnije Pricin profesor, uz druge, poimence Mujadžića i Krstu Hegedušića.
Akademiju, koju je upisao 1937. godine, završio je 1940.
Prvu samostalnu izložbu održao je samo godinu dana poslije završetka studija, 1941. godine, i to u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. Već na toj prvoj samostalnoj izložbi Pricu je dolaskom počastio prof. dr. Artur Schneider, koji je na toj izložbi otkupio prve slike mladog autora za fundus Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne biblio­teke. Iste je godine uhapšen i zatočen u logoru Danica kraj Koprivnice. Radi crteže kojima dokumentira dramu logorskog života. Godine 1943. odlazi u partizane. Zajedno sa slikarom Edom Murtićem ilustrira poemu Jama Ivana Gorana Kovačića. Pedesetih godina slijedi nekoliko putovanja važnih u životu i djelu slikara Price (Stockholm, Indija, Brazil, London). Izlagao je u New Delhiju.
Osnivač je i član likovnih grupa (Grupe 58. i Grupe »Mart«) koje su djelovale u Zagrebu.
Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja Galerije Forum u Zagrebu.
Zlatko Prica bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjet­nosti. Za svoj stvaralački rad i kulturno djelovanje dobio je sva najviša državna priznanja i nagrade, kao što je Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo i druge.
Sudjelovao je na brojnim izložbama u zemlji i svijetu. Djela mu se nalaze u muzejima i galerijama u Hrvatskoj i u inozemstvu; ističemo samo: Museo de Arte Moderna, Sao Paulo; Tate Gallery, London...
Zlatko Prica ima dvije monografije: reprezentativnu talijanskog izdavača Luigia de Tullia iz Milana i zagrebačku iz pera Ive Šimata Banova.
Pricin veliki umjetnički opus (slikarstvo, crtež, grafika, mozaik, fresko, keramika i dr.) realiziran je gotovo u svim umjetničkim tehnikama (ulje, tempera, pastel, akvarel, tuš, gvaš, ugljen...).
Zlatko Prica preminuo je u Zagrebu.

Đuro Pulitika rođen je u Bosanki nadomak Dubrovnika 26. siječnja 1922. godine.
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Dubrovniku.
U jesen 1938. godine šesnaestogodišnji Đuro posjetio je povjesničara umjetnosti Kostu Strajnića i u njegovoj kući na Trećem konalu upoznao svijet slikara i slikarstva.
Akademiju likovnih umjetnosti upisao je 1941. g. u Zagrebu, gdje je boravio do 1943. godine, kada se vratio u zavičaj. Studij je nastavio 1945. godine. Njegovi profesori bili su: Zlatko Šulentić, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić. Godine 1947. napušta studij.
Na poziv Petra Lubarde najprije odlazi na Cetinje gdje polazi Umjetničku školu, a zatim završava Primijenjenu umjetnost u Herceg ­Novom 1950. godine. Slijedi povratak u Bosanku.
Godine 1957. stalno se nastanjuje u Dubrovniku gdje započinje samostalno izlagati.
Pozivan je i izlaže u Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj.
Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada.
Retrospektivne izložbe slikaru priređene su u Splitu (Palača Milesi) i u Zagrebu (Umjetnički paviljon) 1996. godine.
Slikar jasnog kolorizma stvorio je posve prepoznatljiv osobni slikarski stil.
Slikar Đuro Pulitika preminuo je u Dubrovniku 14.12.2006. godine.

Ivan Rabuzin rođen je 27. ožujka 1921. godine u Ključu, selu u Hrvatskom Zagorju.
Od 1945. do 1949. godine radi u Zagrebu kao stolar.
Istodobno je polaznik majstorske obrtne škole i večernje radničke likovne škole (1946/47; nastavnik Kosta Angeli Radovani).
1956. priređuje prvu samostalnu izložbu u Novom Marofu, a 1963. god. prvi put izlaže samostalno u inozemstvu (Pariz, Galerie Mona Lisa).
Od 1963. godine, kada postaje profesionalni slikar, izlaže na više od 150 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu.
O Rabuzinu i o njegovu likovnom stvaralaštvu snimljeno je 10 filmova, napisano nekoliko stotina likovnih kritika, eseja i zapisa, te 13 opsežnih monografija.
1990. god. MGC-Zagreb priređuje retrospektivnu izložbu Ivana Rabuzina (autori Tonko Maroević i Mervyn Levy).
1992. god. Umjetnički paviljon u Zagrebu organizira mu također retrospektivnu izložbu čiji je autor Josip Depolo.

Vanja Radauš rodio se u Vikovcima 29. IV. 1906. godine.
Studirao kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu.
Nakon diplome boravi godinu dana u Parizu.
1932. - 1934. sudjeluje na izložbama udruženja "Zemlja", a 1939. realizira svoju prvu samostalnu izložbu u salonu Ulrich u Zagrebu.
Jedan je od velikana hrvatske skulpture, radi u terakoti, bronci, obojanoj sadri, izlaže crteže, akvarele, tempere, grafiku.
Od 1945. Godine radio je kao redovni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Održavao je brojne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu.
Najpoznatija je panopticum croaticum, kojom je, čini se, izradio i šifru tragičnoga, upisanu kasnije i u njegovu tragičnu smrt 24. travnja 1975. u Zagrebu.
Uz sve što o uzrocima njegove tragične smrti ne znamo nalazi se i podatak o odbijanju tiskanja njegova romana koji je ostao neobjavljen.

Vjekoslav Vojo Radoičić rođen je u Požegi 1930. godine.
Bio je redoviti član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, te VBKO (Verein Bildenden Kunsler Osterreich, Wien-Schonbrun).
Bavio se slikarstvom, malom plastikom, ilustracijama za djecu, primijenjenom grafikom i tekstilnim dizajnom.
Imao je više od 160 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Radio je za televiziju i kazalište i kazalište te je izradio preko 50 scenografija u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, izmedu ostalih: 1979. Ostende, Otkupna nagrada za fundus Gradskog muzeja, 1988. godišnja nagrada Grada Rijeke, 1998. odlikovanje Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos kulturi.
Za ilustraciju dječje knjige dobio je 1984. godine nagradu "Grigor Vitez" i 1989. godine nagradu "Ivana Brlić-Mažuranić".
2002. godine bio je nominiran za najveću nagradu za ilustraciju "Hans Christian Andersen".                                                                                                                                                                                   Preminuo je u Rijeci 15. srpnja 2017. godine u 87. godini života.

Nevenka Rehorović Matas rođena u Goli 1948. godine, počela je slikati sa nepunih šesnaest godina.
Vidjevši njene crteže poznati slikar Ivan Generalić naslutio je da će se razviti u vrsnu slikaricu, te ju je potaknuo da počne slikati uljanim bojama.
Od te davne 1965. godine Nevenka Rehorović - Matas stasala je u iskusnu slikaricu koja vješto rukuje kompozicijom, crtežom i bojama i zna odabrati pravi motiv za svoju sliku.
Motivi njenih slika su različiti - najčešće su to zimski pejzaži podravske ravnice, selo, seoski život iz njenog djetinstva, no slika i interijer, mrtvu prirodu, portrete.
Nevenka Rehorović-Matas priredila je dvadesetak samostalnih izložbi (prvi put je izlagala u Koprivnici 1967.), a zatim joj slijede samostalne izložbe u Varaždinu Krapini, Beogradu, Ohridu, Skopju, Bologni, Bobfingenu, Beču, Wienerneustadtu Salzburgu, Modeni, Novari i drugim gradovima.
Sudjelovala je i na više od 200 skupnih izložbi u domovini i inozemstvu.

Nikola Reiser rodio se 14. listopada 1918. u Mirnovcu kraj Samobora.
Školovao se u Samoboru, Sisku i Zagrebu.
Godine 1938. upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti), no već je slijedeće godine položio prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Studirao je kod prof. Krste Hegedušića, Omera Mujadžića i Vladimira Becića, a diplomirao je u slikarskoj klasi prof. Otona Postružnika.
Predavao je Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao docent od 1969., izvanredni profesor od 1975. i redoviti profesor od 1980.
Samostalno izlaže od 1945.
Sudelovao je na više od 250 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Pariz, Moskva, Lenjingrad, Bratislava, Prag, Varšava, Bukurešt, Sao Paulo, Rio de Janeiro, Atena, Bruxelles, Bonn, London, Antwerpen, Beč, Mexico, München, Budimpešta, Sofija, Caracas, New Delhi, Firenca, Kiel, Chicago), na benalima u Venciji, Krakovu i New Yorku, te na Svjetskkoj izložbi u Montrealu.
Održao je oko 100 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Nagrađivan je sa brojnim nagradama.
Nikola Reiser umro je 23. ožujka 2010. godine u Zagrebu.

Rubido Dalibor rođen je 1971. godine u Sisku. 
Završio je školu primijenjene umjetnosti, odjel kiparstva 
te je 1994. godine diplomirao slikarstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Đure Sedera. 
Sudjelovao je na nekoliko likovnih kolonija na Plitvičkim jezerima te na koloniju u Malinskoj na otoku Krku 2004. godine.
Veliki je ljubitelj prirode, a posebno ga fascinira voda koja mu služi kao glavna inspiracija za slike.
Uz slikarstvo, Rubido se bavi izradom unikatnog namještaja, keramikom i kiparstvom.

Antonia Rusković je rođena 1973. godine u Dubrovniku.
Od 1992. godine studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer filozofija-indologija.
Slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1995. a diplomira 2000. godine u klasi profesora Đure Sedera.
Živi i radi u Konavlima.

Đuro Seder rođen je 29. studenog 1927. godine u Zagrebu.
Polazio je I. klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturirao na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1946.
Iste je godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1951. u klasi prof. Antuna Mezdjića,
a potom i specijalku za slikarstvo kod Marina Tartaglie.
Od 1981. do 1983. bio je docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, zatim do 1987. na dužnosti dekana, a nakon toga redoviti profesor.
Bio je član grupe Gorgona od 1959. do 1966 godine.
Prvi puta je samostalno izlagao 1958. godine s Ljubom Škrnjugom u Opatiji.
Od tada do danas održao je pedesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je mnogih nagrada.
Djela mu se nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Zlatko Sirotić rođen je 1945. godine u Zagrebu, gdje je završio školu za primjenjenu umjetnost 1965. godine.
Diplomirao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu 1971. u klasi prof. Šime Perića na slikarsko - pedagoškom odjelu.
Suradnik majstorske radionice prof. Krste Hegedušića od 1971. do 1974. godine.
Zlatko Sirotić živi i radi u Zagrebu.

Mate Solis rođen je 21. srpnja 1935. godine u Zadru.
Školu je pohađao u Cresu i Rijeci, nakon čega u Zagrebu pohađa i završava Školu primjenjene umjetnosti, te Akademiju likovnih umjetnosti 1962. godine.
U početku slika na granicama apstrakcije, a kasnije počinje naglašavati volumen i kolorističku skalu boja te prelazi u ekspresionističku i nadrealističku fazu.
U kasnijoj fazi ponovno se vraća apstraktnom slikarstvu s naglašenim crtežem.
Uglavnom se koristi uljima i akvarelima.
Izlagao je u Rijeci, Klagenfurtu, Hamburgu, Cresu i drugdje.
Autor je brojnih zidnih dekoracija u bankama i hotelima (Punta u Velom Lošinju, Kimen u Cresu i Vespera u Malom Lošinju), a bavi se i opremanjem knjiga.
Mate Solis je preminuo 12. studenog 2019.

Peter Stämpfli rođen je 3.7.1937. u Dreisswilu (Švicarska).
Pohađao je Školu likovne umjetnosti u Bienneu 1954. i učio u Studiju Maxa von Mühlenena u Bernu 1956. godine.
Njegova djela pripadaju europskom Pop art pokretu i pokretu narativne figure.
Trenutno živi i radi u Parizu.

Stiskalov Igor rođen je 18.05.1975 godine u Zagrebu.
Nakon što je maturirao na grafičkom odsjeku Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Godine 2001, diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Zlatka Kauzlarića.
Osim slikarstvom, bavi se još ilustracijama i fotografijom.
Povremeno radi ilustracije za hrvatsko izdanje Playboya, a od 2004 godine je vanjski suradnik za prvi hrvatski časopis o fotografiji "Foto-mag".

Fahrudin Šadić rođen je 03.03.1956. u Slavonskom Brodu.
S nepunih 15 godina postavlja scenografije za amaterske kazališne predstave te sudjeluje u radu male likovne kolonije što će do kraja odrediti njegov put.
Godine 1975. dolaskom u Zagreb, impresioniran velikim gradom, a posebno njegovom likovnom scenom upoznao je majstora slikarstva, prof. Ivu Friščića, čovjeka koji će imati presudan utjecaj na mladog slikara i njegov stvaralački razvoj. Izazov animiranog filma vodi ga u "Croatia-film" gdje do 1989. sudjeluje na izradi dugometražnih crtanih filmova: "Čudesna šuma" i "Čarobnjakov šešir".
Imao je nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (1982. Zagreb, 1985. Los Angeles, 1986/87. Washington, 1988/89. Milano/Zagreb, 1989. Berlin, 1992. Colorado, Denver, 1993. Berlin, 1996. Zagreb.

Duško Šibl rođen je 25.8.1951. godine u Zagrebu.
Godine 1977. diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, grupu komparativne književnosti i povijesti umjetnosti.
Diplomirao slikarstvo u Londonu u Byam Shaw School of Art 1982. godine.
Poslijediplomski studij završio na Royal College of Art 1986. godine.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu.
Živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku

Ljubo Škrnjug rođen je 18. travnja 1925. godine u Velikoj Erpenji, pokraj Zaboka u učiteljskoj obitelji.
Iste godine obitelj seli u Lužane kod Slavonskog Broda, gdje provodi djetinstvo.
1935. dolazi u Zagreb, gdje završava srednju školu, te upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirano je 1952. godine u klasi prof. Ljube Babića.
Od 1962. do 1969. radi na zagrebačkoj Akademiji kao honorarni docent, a 1969. postaje profesorom na Kraljevskoj akademiji u Phnom Pehnu u Kambodži.
Od 1970. do umirovljenja 1990. bio je profesor na Školi primjenjenih umjetnosti u Zagrebu, na odjelu grafike.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Opatiji, Sarajevu, Rovinju, Le Havreu, Vinkovcima i Mariboru.
Ljubo Škrnjug umro je 15. travnja 2007. u Zagrebu.

Dražen Tetec rođen je 24. siječnja 1972. godine u Koprivnici.
Odrastao je i živi u Hlebinama gdje je završio školu.
U pitomom i idiličnom okružju podravske ravnice uzima kist i boje te počinje 1991.godine slikati prva ulja na staklu.
Nakon prve grupne izložbe 1992.godine u Galeriji Hlebine počinje plodonosna suradnja s Josipom Generalićem koji ga poučava ostvarivanju vlastitog i jedinstvenog izražavanja na staklu.
Rezultat ove suradnje su 3 samostalne izložbe u Zagrebu i Galeriji Hlebine.
Nakon toga slikar kreće samostalno svojom slikarskom stazom.
Kao vrijedan i darovit slikar do sada je izlagao na stotinjak zajedničkih i desetak samostalnih izložbi.
Član je «Hrvatskog Društva Naivnih Umjetnika»,»Udruge Hlebinskih slikara i kipara Naive» i likovne sekcije «Podravka 72».Njegova ulja na staklu i platnu te crteži tušem nalaze se u privatnim i galerijskim zbirkama te obećavaju kontinuitet «Hlebinske slikarske škole».
Živi i stvara u svom ateljeu u Hlebinama.

Milan Todič rođen je 31. siječnja 1965. godine u Šabcu.
Srednju školu za oblikovanje i dizajn (smjer – grafičko oblikovanje) završio je u Novom Sadu.
1985. godine preselio je u Celje, te upisao likovnu akademiju u Zagrebu na slikarskom odjelu kod profesora Friščića
i Kauzlarića – Atača, gdje je diplomirao 1992.
Sada živi i radi u Celju.

Mato Toth rođen je u prekopodravskom selu Repaš 1954. godine.
Već sa 15 godina počinje slikati na staklu.
Prvi puta izlaže na skupnoj izložbi slikara "Molvarskog kruga" 1972. Nakon toga slijede mnoge izložbe u zemlji i inozemstvu. Danas živi i radi u Koprivnici.
Mato Toth slika osebujne slike nježnog kolorita s izrađenim figurama pastelnih tonova, a sve se ipak gubi ili izranja iz neke sumaglice i ta je atmosfera prisutna na velikom dijelu njegovih radova.
Mato Toth preminuo je 31.12.2018. u Koprivnici.

Siniša Trbojević rođen je u Slavonskom Brodu 1956. godine.
Od svojih najmlađih godina koristi se raznim slikarskim tehnikama za izražavanje svojih misli, osjećaja, poruka.
Prošao je višegodišnju školu akademskog slikara Zdravka Čosića, a nakon provedene četiri godine u Čosićevom ateljeu Siniša počinje samostalno raditi.
Do sada je imao nekoliko desetaka samostalnih i više od 100 kolektivnih izložaba u kulturnim centrima u zemlji i inozemstvu.
Siniša Trbojević živi i radi u Slavonskom Brodu.

Matko Trebotić rođen je u Milni na Braču.
Završio je splitsku Klasičnu gimnaziju, a 1961. diplomirao na beogradskom arhitektonskom fakultetu.
Tijekom 1971. i 1972. pohađa poznatu Folkwangschule u Essenu.
Od 1970. počinje intenzivno izlagati diljem Europe i svijeta, gdje ostvaruje više od stotinu samostalnih i više od tri stotine skupnih izložbi.
O njegovom je djelu tiskano pet monografija, a djela mu se nalaze u mnogim domaćim i stranim zbirkama i muzejima.
O Trebotićevom radu snimljeno je više TV filmova.
S istaknutim hrvatskim i inozemnim pjesnicima, tiskao je dvadesetak pjesničko grafičkih mapa.
S vremena na vrijeme bavi se prostornim instalacijama, kao i kazališnim i televizijskim scenografijama.

Haris Trobradović rodio se u Zagrebu prije više od četrdeset godina, gdje i danas živi i radi.
Od rane mladosti vezan je za umjetnost, baveći se izradom okvira, što je rezultiralo osobnim angažmanom na tom polju.
U posljednjih nekoliko godina sudjeluje na dobrotvornim likovnim kolonijama kao organizator i umjetnik.

Turkalj Zorica rođena je 1943. godine u Zagrebu.
Na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je u klasi prof. A. Mezdjića.
Postdiplomski studij do 1970. pohađala je u majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića.
Od 1969. do 1994. priredila je u Hrvatskoj i inozemstvu više od 100 samostalnih izložbi.
Leptiri u letu i na cvijetu, cvijeće i vedute gradova motivi su koje slika najčešće, iako je poznata i po portretima, pa i apstrakcijama.
Živi i radi u Zagrebu.

Željko Uremović rođen je 1957. godine u Vinkovcima, Slavonija.
Slikarstvo je diplomirao na Akademji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1982. godine, u klasi profesora Raoula Goldonija.
Samostalno je počeo izgladati 1985. godine.
Održao je preko 20 samostalnih izložbi u Hrvatskoj, te u Njemačkoj, Nizozemskoj i u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji i Austriji.
U Francuskoj je 1990. u Nici na izložbi Grand Prix International d´Art Plastique dobio nagradu za originalnost tehnike i djela.
Željko Uremović je član International Christian Media Congress (ICMC) od utemeljenja u Sheffieldu, U.K. 1991. godine.
Sudjelovao je na nekoliko internacionalnih konferencija kršćana – umjetnika (Austrija, 1993., Mađarska, 1995., Hrvatska, 1999.).
Kraće vrijeme radio je u modnoj industriji, na uređenju interijera i u školi kao profesor likovne umjetnosti.
Od 1987. godine djeluje kao samostalni umjetnik.
Živi zimi u Pragu u Češkoj i preko ljeta u turističkoj sezoni radi i izlaže u Trogiru u svom Otvorenom Atelieru Uremović.

Christian Vallee (poznat kao Kriki) rođen je 1965. u Parizu.
1985. godine osnovao je grupu umjetnika zvanu Nuklé-Art i punk bend Les Envahisseurs (Uljezi).
Jedan je od originatora pariške ulične umjetnosti.
1985. je izmislio lik „Fuzz“, robota koji se često pojavljuje u njegovim djelima.

Josip Vaništa rođen je 17. svibnja 1924. godine u Karlovcu.
1943. godine maturirao je u realnoj gimnaziji u Retkovcu nakon čega se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1948. u klasi prof. Marina Tartaglije.
Prvu je izložbu imao 1952. s Miljenkom Stančićem u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Početkom 1960-ih jedan je od suosnivača grupe Gorgona koja se zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela.
Nakon 1970. godine ponovno se približava realističkoj poetici.
Uz slikanje podjednako ga zaokuplja crtanje i pisanje. Portrete crta po modelu ili prema fotografiji. Objavljuje ilustracije u dnevnom i revijalnom tisku, bavi se opremom knjiga i scenografijom za što je nagrađen 1983. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku i Parizu. 2001. primio je Vjesnikovu nagradu za književnost.
Vaništa je samostalno izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku, Parizu i drugdje, a danas se smatra jednim od najistaknutijih hrvatskih umjetnika.

Stjepan Večenaj rođen je 24. prosinca 1928, godine u Goli, gdje je preminuo 2000. godine.
Slika od 1954. god., a prve upute daje mu brat Ivan. Prvi put samostalno izlaže u Goli 1957. godine.
Imao je oko stotinjak samostalnih i kolektivnih nastupa u zemlji i inozemstvu.
Stjepan Večenaj jedan je od rijetkih slikara u čijem djelu nećemo pronaći većih oscilacija od najranijih, rijetko sačuvanih radova do danas, ni u pogledu morfološke ni ikonološke osnove.
Tiha egzistencija Stjepana Večenaja unutar često uzburkanih tokova podravske naive stvorila je sasvim sigurno samosvojan i prepoznatljiv slikarski svijet i izraz bez većih oscilacija i kvalitativnih skokova i padova, što ovome autoru sigurava stabilnu i sigurnu poziciju među autorima hlebinske škole.
Zanimljivi usponi Večenajeve gotovo krajnje pročišćene palete, do mjere harmonične ugođenosti, predstavljaju ne možda antologijsku, ali svakako značajnu i zanimljivu, a prije svega osebujnu kvalitetu unutar podravskog naivnog slikarstva.
Stjepan Večenaj smireno bilježi ono svakodnevno u životu - i pranje rublja postaje slikoviti motiv, pogotovo domišljen toplim koloritom i usklađenošću likova i pejzaža.

Fadil Vejzović rođen je 1943. godine u Sarajevu.
Od 1962 do 1966. godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Raula Goldonija, čiji je dugogodišnji suradnik.
Od 1969g. do danas djeluje samostalno i kao član grupe «Brezovica».
Od 1970 do 1975. postdiplomski studira grafiku i slikarstvo kod prof. Clemensa Fischera na Akademie der bildende Kunste u Nurnbergu.
Od 1976 do 1986. radi u magazinu Start kao ilustrator i grafički urednik.
Samostalne izložbe: 1972. Zurich,1973. Erlangen,1974. Nurnberg, 1975. Zagreb, 1983. Varaždin, 1986-87. Zagreb/Sarajevo, 1990. Kronach, 1991. Nurnberg, 1993. Zagreb, 1996. Dubrovnik, 1999. Hvar, 2000. Zagreb/Varaždin...
Živi i radi u Zagrebu.

Munir Vejzović rodio se 29. siječnja 1945. godine u Doboju. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu u kojem završava osnovnu školu, a potom upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu (slikarski odjel). Za vrijeme školovanja prvi put preko reprodukcija upoznaje djela Josipa Račića, Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića. Nakon završene srednje škole 1965. godine upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, također slikarski odjel, te istodobno pohađa grafiku kao neobavezan predmet kod profesora Frane Baće.
Za vrijeme studija upoznaje hrvatsko moderno slikarstvo u klasama profesora Ljube Ivančića, Ive Režeka, Krste Hegedušića, Vjekoslava Parača i Antuna Mezdjića.
U zimi 1968. godine iznenada prekida studij na Akademiji likovne umjetnosti i odlazi u Pariz nošen nemirima i strašću za upoznavanjem modernih kretanja u toj metropoli umjetnosti. Međutim, dolazi baš u vrijeme burnih događanja studentskih i političkih previranja, te se nakon šest mjeseci provedenih u Parizu vraća ponovno na Akademiju u Zagreb gdje diplomira u klasi Antuna Mezdjića 1970. godine.
Istih sedamdesetih godina počinje suradnju i prijateljstvo sa Josipom Depolom i nešto kasnije s Božom Biškupićem.
1974. godine izlaže prvi put samostalno crteže u prostorijama knjižnice Medveščak u Zagrebu.
1977. godine radi kao profesor na Slikarskom odjelu Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, ali iste godine prelazi u samostalne umjetnike.
Od 1976. godine član je i suosnivač Galerije Josip Račić u Zagrebu, u kojoj izlaže samostalno 1977., 1979., 1982. i 1987. godine.
1983. godine u Galeriji Martin Molinary u New Yorku prvi put izlaže u inozemstvu, zatim sljedeće 1984. izlaže u Beču u Galeriji Prinzhorn.
1986. godine na prijedlog izdavača Bože Biškupića radi mapu Pastora/e u tehnici monotipije. S istim izdavačem radi bibliofilsko grafičko-pjesničko izdanje sa pjesnikom Draženom Katunarićem i predgovorom Josipa Depola i Ranka Marinkovića.
Iste godine izlazi mu prva monografija s predgovorom Josipa Depola u biblioteci Pr/zma.
1999. godine izlazi druga monografija pod nazivom Onaj san u nakladi Školske knjige s predgovorom Luke Paljetka i Josipa Depola. Iste godine izlaže u Istanbulu i Ankari.
2000. godine Galerija Canvas iz Zagreba objavljuje grafičko-pjesničku mapu Tvoje tijelo moja kuća s pjesnikom Arsenom Dedićem, predgovor: Andriana Škunca.

Velčić Zdenko rođen je 1953. godine u Brseču kraj Opatije.
Slikarstvom se počeo baviti već u osnovnoj školi.
Danas je član likovne radionice Opatija. Živi i radi u Rijeci.
Vedute gradova, najčešće onih u ozračju mora motivi su Zdenka Velčića, koji je raznolikost njihove izglednosti proveo u prizore kolorističke napetosti, s paletom kod koje je potka gotovo svake slike bogatstvo plavog. Velčićev pristup bazira se na klasičnoj estetici, no ostvarenim načinom tvorbe u koji je unijet vid impresionističke spontanosti, direktnog bilježenja dragog prizora, dovedenog na prag slikarskog posvojenja. Velčić nije gost pred motivom već česti promatrač i sudionik živog naselja uz more. Sjajno osjeća neponovljivost ugođaja, neku ditirambsku radost upisanu u svjetla i boje juga, koja se prenosi iz slike u sliku, i ne zaustavlja kada Zagreb sa svojim trgovima i ulicama postaje dio njegovih slikarskih interesa. Kolorističku vedrinu zavičaja prenio je do drevnih Kamenitih vrata, Lotršćaka ili Cvjetnog trga, prostora ispunjenog šetačima, kao onih na riječkom Korzu ili splitskoj rivi. Postojanošću i kvalitetom, Velčić se ponovno potvrđuje kao autor koji se ubraja među najzanimljivije suvremene hrvatske vedutiste.

Mladen Veža rođen je 7. veljače 1916. u Bristu.
Crtati je počeo s četiri godine, a u svojoj jedanaestoj godini, izrezao je iz maslinove žile svoju prvu skulpturu.
1928. godine primljen je u renomiranu Državnu obrtnu školu u Zagrebu koju završava 1932. u šesnaestoj godini života. 1933. godine s nepunih sedamnaest godina upisuje se na Umjetničku akademiju u Zagrebu (današnju Akademiju likovnih umjetnosti) gdje studira slikarstvo. Diplomirao je 1937 u slikarskoj klasi profesora Vladimira Becića.
Godine 1938 ima zajedno sa Slavkom Kopačem svoju prvu samostalnu izložbu u renomiranoj zagrebačkoj galeriji, u glasovit­om Salonu Ulrich, u centru Zagreba.
Krajem 1938. dvadesetdvogodišnji Veža biva uvršten u povijesnu izložbu hrvatske likovne umjetnosti - Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1878-1938.
Od 1939-1945. priređuje samo jednu samostalnu izložbu koju je predstavio Zagrebu 1940. u Salonu Ulrich. Slika i povremeno obavlja nastavničku dužnost u školama u Zagrebu, Mostaru, Karlovcu, a nakon 1941.- g i u dvije zagrebačke državne gimnazije, sve do 1944. kad je otpušten iz službe.
Mladen Veža bio je pozivan, prvenstveno od Ive Šrepela, upravitelja tadašnje Moderne galerije u Zagrebu, na umjetničke reprezentativne izložbe, počevši od izložbe Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. pa nadalje sve do IV izložbe hrvatskih umjetnka 1944. godine.
U organizaciji zagre­bačke Moderne galerije Veža je izlagao s najreprezentativnijim hrvatskim živućim umjetnicima. Od 1946. počinje praksa ULUH-ovih izložbi, a prva je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Veža, jedan od osnivača Udruženja, plodonosno je angažiran u razvoju likovnih, život­nih i umjetničkih mogućnosti i tu su mu zasluge bile izuzetne, naravno, ne bez osporavanja.
Mladen Veža je i jedan od inicijatora Zadruge likovnih umjet­nika Hrvatske (LIKUM).
1950. Veža živi i stvara u Parizu gdje je stvorio svoj Pariški ciklus ili Ciklus pariških motiva koji su ga proslavili i potvrdili. Svoju prvu poslijeratnu samostalnu izložbu, a četvrtu u svojoj karijeri, Veža priređuje 1951. u Zagrebu u Salonu ULUH-a gdje izlaže svoje Pariške motive.
Od 1932. bavi se i ilustriranjem knjiga i slikovnica. Dosljedno slika ciklus Otisci iz djetinjstva, a od 1968. počinje neprekidnu suradnju s listom Radost.
1973-1997. vrijeme je značajnih umjetničkih i ljudskih priznanja, nagrada i vrlo zaslužnih odliko­vanja. Kao redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. odlazi u mirovinu, nastavivši neumorno stvarati. Njegova vjernost zavičajnom ishodištu bila je bogato izložena na njegovoj retrospektivnoj izložbi održanoj 1997. u galeriji Doma hrvatskih umjetnika.
Mladen Veža preminuo je 18.2.2010. godine u Zagrebu.

ISTAKNUTE CIJENE ODNOSE SE NA SLIKE S OKVIROM.

Zdenko Vojvodić rođen je 1962. godine u Virovitici.
Od 1980. godine živi i radi u Zagrebu.
Od najranije mladosti njegova ljubav prema prirodi i cvijeću rezultira njegovim aktivnim izražajem da taj sklad i oblikovnu raskoš cvijeća i te ljepote pretoči u svoje slike.
Kao svaki umjetnik prolazi stvaralačke faze. Od cvijeća kao najopsežnijeg opusa njegovih djela, posvećuje se i ciklusu hrvatskog brodovlja, te morskih i kontinentalnih pejsaža.
Njegov opus “Dubrovnik – jači od vremena”, prikazuje djela jednog kontinentalca, namjernika opijenog mnoštvom konotacija u Gradu od kamena i mora, kula i valova .
Član je “Zajednice likovnih radnika Zagreb”, Likovnog kluba “Nikola Trik” Virovitica, Likovne radionice “Lipa” Gornja Stubica.
Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama, a njegovi se radovi nalaze u mnogim javnim ustanovama i privatnim zbirkama u zemlji i svijetu.
Učesnik je velik broj likovnih kolonija.
Za svoj humanitarni rad i nesebično doniranje svojih radova, primio je bezbroj nagrada, zahvalnica i priznanja.

Nenad Vorih rođen je 1963. godine u Zagrebu.
1987. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ferdinanda Kulmera.
1988. je primljen u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, a iste godine i u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, ostvarivši tako status samostalnog umjetnika.
Izlaže na skupnim izložbama od 1987, a samostalne priređuje od 1988.
Priredio je preko 50 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu (Njemačka, Slovenija, Nizozemska, Slovačka, Češka, Bosna i Hercegovina) te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama.
Godine 1991. dobio je nagradu Grisia, a 1993. je uvršten u Enciklopediju hrvatske umjetnosti. Iste godine bio je na studijskome putovanju po SAD-u i otad nastaju njegovi gradovi - megalopolisi.
1995. godine je primio nagradu Porin, a 2000. je uvršten u katalog „Kunstwerk" - godišnje izdanje moderne likovne umjetnosti u Njemačkoj.
Inspiraciju za svoju umjetnost Vorih nalazi u mas-medijima i digitalnim medijima, pri čemu je jedna od njegovih najvećih tema ostala do danas - GRAD, kojega je prezentirao kroz nekoliko ciklusa („Urban Story", „Metropolis", „Opera Urbana").
O Vorihu su pisali brojni poznati likovni kritičari - primjerice Zdenko Rus, Zvonko Maković, Mladen Lučić, Josip Škunca, Berislav Valušek i Igor Zabel.
Živi i djeluje u Zagrebu.

Safet Zec rođen je 1943. u Rogatici.
Školu primjenjenih umjetnosti je završio u Sarajevu 1964.
Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969., te 1972. u istom gradu završio postdiplomski studij.
Priredio je preko 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta.
Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi.
Za svoj rad je dobio preko 20 stručnih nagrada i priznanja.
Živi i radi u Veneciji i Sarajevu.

Trenutno u ponudi nemamo nijednu sliku ovog autora.

Blaženka Zvonković rođena je 3. prosinca 1970. godine u Novom Mestu.
U Zagrebu je završila školu Primjenjenih umjetnosti.
Iza toga dvije godine boravi na Academia belle arti u Veneciji kod Emillia Vedove.
Zagrebačku akademiju likovnih umjetnosti završila je u klasi profesora Vasilija Jordana.
Priredila je tridesetak samostalnih izložbi i sudjelovala na većem broju skupnih.
Bila je sudionik više likovnih kolonija te dala doprinos zavidnom broju humanitarnih akcija.
Danas živi i radi u Zagrebu.

Davor Žilić rođen je 7. siječnja 1975. godine u Petrinji gdje završava osnovnu školu.
Godine 1989. upisuje u Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, slikarski odjel, a 1993. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Diplomirao je 1997. godine u klasi profesora Josipa Vasilija Jordana.
Nakon diplome postaje član Hrvatskog društva likovnih umjetnika(HDLU-a) i LIKUM-a.
2005. završava i studij psihološko-pedagoške grupe predmeta na Učiteljskom fakutetu u Petrinji.
Žilić je svoje radove prikazao na preko 55 samostalnih i više skupnih izložbi, između ostalog u Londonu, New Yorku, Ohiu, Frankfurtu,St. Wendelu, Zagrebu, Karlovcu, Puli, Sisku, Petrinji, Kutini, Milni, Punatu,Bolu, Požegi, Popovači, Samoboru, Ivanić Gradu, Hrvatskoj Kostajnici, Garešnici, Delnicama, Virju, Topuskom, Jastrebarskom, Splitu, …
Njegove slike nalaze se diljem svijeta u privatnim kolekcijama i umjetničkim galerijama.

Za svoje radove više puta je dobivao razne nagrade i priznanja.
Pobjednik je na natječaju za poštansku marku povodom dana planeta Zemlje HPT-a izdane 1994. godine.
Kao najbolji diplomant prima nagradu Akademije likovnih umjetnosti i Zagrebačke banke.
Početkom 2004 postaje finalistom The Art Renewal Center International Salon Competition. U travnju iste godine prima "Merit award" nagradu na najprestižnijem natječaju specijaliziranom za portret u organizaciji The Portrait Society of America.
obitnik je i brončane medalje Vojnogordinarijata RH.
Na natječaju „The artist's magazine“, 2008. godine postaje finalist u kategoriji pejsaža.

Svoju prvu grafičku mapu izdaje 1997. i posvećuje je svom rodnom gradu Petrinji. Mapa pod nazivom "San o Petrinji" sadrži 12 motiva grada i okolice s naglaskom na sakralne građevine koje su u to vrijeme bile srušene.

Davor Žilić danas živi i radi u svom rodnom gradu Petrinji.
Osim svakodnevnog slikanja u svom ateljeu od 2007. godine predaje i na Učiteljskom fakultetu Zagreb- podružnica u Petrinji, gdje u zvanju docenta studente - buduće učitelje podučava likovnim vještinama.
Trenutno pohađa doktorski studij na Likovnoj akademiji u Zagrebu.