Ivan Lovrenčić rođen je 28. prosinca 1917. godine u Začretju u Hrvatskom Zagorju. Od 1924 do 1928. godine pohađa pučku školu u Začretju, ističući se odmah kao vrstan crtač, što njegova učitelja navodi da mu često govori o tome kako bi trebao postati slikar. 1928. godine kreće u nižu gimnaziju, jednu godinu u Krapini, a poslije ukinuća te škole, preostala tri razreda na III. realnoj gimnaziji u Zagrebu. 1936. godine upisuje se na tadašnju Visoku školu za umjetnost i umjetni obrt. Profesori su mu bili Omer Mujadžić i Krsto Hegedušić (crtanje), Ljubo Babić (slikanje), Tomislav Krizman (grafika). 1940. godine završava Umjetničku akademiju u Zagrebu, nakon čega se 1941. zapošljava kao scenograf u Narodnom kazalištu u Splitu. 1949. godine odlazi u Zagreb i počinje raditi kao scenograf u Jadran filmu. 1950. godine napušta mjesto scenografa i od tada djeluje kao profesionalni slikar. Od 1972.godine radi kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a nakon umirovljenja 1978. nastavlja raditi kao slobodni umjetnik. Izdao je deset grafičkih mapa, a radio je i tapiserije, ilustracije, skulpture ( Forma prima Krapina, Vjeverica, 1978.), zidno slikarstvo, keramiku, staklo. 1998. godine je oslikao zastor za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Oslikao je i postaje Križnog puta na Trškom Vrhu u Krapini. Izlagao je na preko 100 samostalnih i više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih je jedna od najznačajnijih Nagrada Fonda «Vladimir Nazor» za životno djelo 1992. godine. Ivan Lovrenčić umro je 01. siječnja 2003. godine u Zagrebu.